Ah,kako je strašno
živjeti na selu,
kad polje ne rodi,
blago se ne plodi,
poplava i suša
strpljivost kuša.
Kruha nema,
zarade nema,
novca nema,
a znaš-ovrha se sprema.
Ovrhovoditelj daće kroji,
spremno već redar stoji,
žena plače,vrišti,
redar vrata tišti,
kravicu,iz staje vuče,
a tele joj bolno muče.
Dječica gola stoje,
krv je to krvi tvoje,
treba ih obući,
a glad ih još muči.
Žena kašlje,pljuje,
jektika je ruje,
upale joj oči,
katkad i krv toči…
I dok nema što jesti,
prašnu kudelj mora presti,
smradnu staju
čistit,mesti,
i drugima mlijeko dati
i ne pitat kad tko plati!
U loncu voda vrije,
Začinit čim je nije…
Odasvud se ceri
strašna bijeda,
svako te oko
porugom gleda,
a pomoći,pomoći
-ništa se ne da.
Izbor:Kemal Mahić
2166 Posjeta 1 Posjeta danas