ADIS IZ NASE MAHALE

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Kategorija: Ljubusaci sirom svijeta
Datum kreiranja srijeda, 23 Maj 2012 11:14
Datum posljednje izmjene srijeda, 23 Maj 2012 13:06
Objavljeno srijeda, 23 Maj 2012 11:14
Klikova: 866

eminanaslovna

 

Sjecanje na rano ugaseni zivot u bezdusnoj agresiji Srbije i ”Jugoslovenske Narodne Armije” na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj tekst je posvecen nasem prijatelju, drugu, komsiji Adisu Mujanovicu. Takodje, sjecamo se svih njegovih saboraca koji su poginuli tog 22.05.1992. godine na Krivodolu.

Svaka mahala ima svoje ljude , insane po kojima se pamti. Pamte se dogadjaji, zgode i nezgode. Pamti se ljudska dobrota, prepricava se .Ponekad generacijama.

Nasa mahala je Glavica. Obicna mala mahala, reklo bi se nista posebno u odnosu na sve druge ljubuske mahale. Kad povrsno razmislis i jeste tako.O svakoj od njih price se mogu ispricati. Price o dobrim insanima i njihovim djelima.

Ali..nasa mahala je nesto posebno.

Nasa mahala ima svog heroja. Onog pravog. I o njemu hocu da vam govorim. Hocu da pricam o jednom djecaku, njegovom osmijehu i toplini jedne djecacke duse, o jednom prerano ugasenom zivotu.

adisdjecaIme mu je Adis, prezime Mujanovic. On vec odavno nije medju nama, ali tu je on. Prepoznajemo ga u blagom proljetnom vjetru, u kapljicama tople proljetne kise. Osjetimo ga kao dio svog vlastitog bica, jer on je uvijek bio i ostao dio nas i nase mahale.

Pamtimo njegove djecacke oci i osmijeh koji je nesebicno poklanjao svima. Blagost njegove duse cinila je i nas boljima i oplemenjivala nas je. Odrastao je tu, pored nas, ucestvovao u neduznim djecijim igrama i nestaslucima. Radovao se s nama, tugovao s nama. Rastao i odrastao u prelijepog insana.

I onda …Dosao je rat…

Adis je, kao i ostali mladici njegove genracije, stao na branik svog ljupkog grada. Branio ga je od dusmana…

I zivot je dao za svoj grad…

” A ti, o dušo smirena,

vrati se Gospodaru svome zadovoljna,

a i On tobom zadovoljan,

pa udi medu robove Moje,

i udi u Džennet Moj! ”

( Al-Fagr, 27,28,29,30)

Adis je sehid.

Jer… Ko pogine braneci svoj imetak šehid je. Ko pogine braneci svoju vjeru i taj je šehid. Ko pogine braneci svoj život, šehid je, i ko pogine braneci svoju porodicu, i on je šehid.”

Ponekad kad pomislim na Adisa, samo prividno mrtvog, javi mi se misao da smo ustvari mi mrtvi, a on je ziv i ceka nas, da se i tamo zauzima za nas. Da se zauzima za svoju porodicu. Jer… sehidima je dozvoljen…” šefa’at (zagovorništvo) za sedamdeset osoba iz svoje porodice.” (Tirmizi, hasen)

Boli nas jos uvijek rastanak sa nasim Adisom,nedostaje nam, ali svi smo sinovi Ademovi, svi smo mi od zemlje stvoreni i u nju cemo biti vraceni. Ono sto ostaje su samo nasa djela. Adis je posijao samo dobro, I otisao je, a mi…? Mi se jos uvijek trudimo na ovom varljivom dunjaluku, izmedju straha i nade.

Adis nije samo nase lijepo sjecanje, vec puno vise od toga. Adis je ponos nase mahale i naseg grada. Oni koji ga nisu poznavali prepoznace ga i upoznace ga kroz nase price. Zavoljece ga, iako ga ne znaju. Lahko je voljeti dobra i cestita insana. Zavoljece ga, jer duse se prepoznaju, po dobroti.

Molim Allaha dz.s da nam oprosti grijehe, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas prozivi sa Poslanicima, sehidima i dobrim ljudima u dzennetu firdevs, da nas prozivi u drustvu sa sehidom iz nase mahale, sa nasim Adisom! Amin!

208 Posjeta 2 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.