Putopis – UJEDINJENI ARAPSKI EMIRATI, Esad Sadiković, 1. dio

 

Esadmala

OD KAMILE DO FERRARIA ZA MANJE OD 40 GODINA

Ili tamo gdje luksuz ima stalno mjesto boravka

Počećemo sa bizarnim kvizom. Šta povezuje izbor za najljepšu kamilu, policajca u Ferarriju i muške papuče sa ženskom petom ‘teške’ 6750 maraka?

Odgovor je išaran u vrelom pijesku Ujedinjenih Arapskih Emirata.

O Emiratima, Abu Dhabi-ju i Dubaiju prije nego što sam osvanuo, posve nenadano, u njima znao sam negdje između vrlo malo i ništa. Bliže ništa nego vrlo malo………………….

 

Samo ime me je asociralo tek na nesnosnu vrućinu i sjaj, glamur i luksuz Bliskog Istoka. Tačnije onoga djela Bliskog Istoka što je imao sreću da se geografski nađe iznad mora nafte.

Nakon mjesec dana provedenih pod užarenim emiratskim nebom svaka asocijacija je bila na svom mjestu do u najsitniji detalj. I sve to na kvadrat.

Unaprijed se izvinjavam što ću vas tokom ovog teksta ‘smarati’ sa beskonačnim ciframa jer u ovoj zemlji sve se oko cifara i vrti.

Emirati su smješteni na obali Perzijskog zaljeva. Iran je preko vode, a za leđima su im Oman i Saudijska Arabija. U Emiratima živi nešto ispod deset miliona stanovnika od kojih, lokalnih Emiraćana, ima tek oko 13 posto. Najviše je useljenika iz južnijeg dijela Azije, prvenstveno Indije (preko dva miliona), Pakistana, pa onda Filipina, Bangladeša, Šri Lanke itd.

Emirata ima sedam, a dva najčuvenija su najbogatiji Dubai i najveći i ništa manje bogat Abu Dhabi. Ostalih pet emirata neću ni spominjati jer oni dođu onako usput, skoro pa kao siroti rođaci i ako ovdje sirotinje bar među lokalnim stanovništvom nema. Trebalo se roditi sa pravim pasošem.

Činjenica da Emirati leže na obali zaljeva ne pomaže puno barem kad su u pitanju ljetnje temperature. U augustu tako na primjer prosječna temperature dostiže čak 36 stepeni (zbir dnevne i noćne temperature). Februar je najvlažniji. Međutim sa dva mizerna centimetre kiše koja padnu u tom mjesecu ne isplati se pomišljati počinjati biznis uvoza kišobrana u ovu zemlju.

Prvi dan boravka u Emiratima izišao sam iz rashlađenog hotela odmah iza podneva. Topli pustinjski vjetar ugrijao je zrak do 46 stepeni tako da je vrućina doslovno počela peckati kožu. Slijedeće četiri sedmice temperature je samo jedan dan bila ispod 40.

Toliko o geografiji i meteorologiji.

Novija istorija Emirata počinje 1958 kad su na ovim prostorima otkrivene enormne količine nafte. Prije toga Emirati su bili samo još jedna poprilično beznačajna tačka na velikoj pješčanoj karti Bliskog Istoka. Domicilno stanovništvo bavilo se, poljoprivredom u rijetkim oazama, te uzgojem kamila, a kao najveća industrija prednaftnih vremena spominje se vađenje perli iz toplih voda Perzijskog zaljeva.

Otac modernih Emirata šeik Zajed Bin Sultan Al Nahjan i ako relativno neobrazovan čovjek samo sa osnovnim religijskim obrazovanjem imao je viziju za svoju zemlju tako da je odmah po otkrivanju nafte angažirao uglednog japanskog arhitektu koji je udario arhitektonske temelje za budući moderan razvoj Emirata. Uz to šeik je bio i dobar diplomata pa je uspio ujediniti svoje saplemenike i zemljake tako da, umjesto što rade jedni drugima o glavi, kao nažalost podosta Arapa, oni su se okrenuli zadatku kako napraviti modernu i bogatu zemlju.

Po otkrivanju nafte ovdje je sve krenulo s dobrog na bolje. A ni šeiku Zajedu nije išlo loše jer se tokom svog vijeka ženio šest puta i na svijet dopremio, ako sam dobro izbrojao, 29 potomaka. Mašala.

Cijeli Emirati su inače prepuni njegovih ogromnih slika i plakata. Ulice i trgovi, bolnice, škole, džamije nose šeikovo ime tako da cijela situacija graniči sa nama dobro poznatim kultom ličnosti.

Ipak, izgleda da su Emiraćani svjesni da nafte neće biti vječno tako da se ulaže u ostale industrijske sfere. Sa svom silnom naftom na kojoj leže (oko 10 % svjetkih zaliha) može zvučati kao paradoks da Emirati ulažu u solarnu energiju ili na primjer grade nuklearnu elektranu. Ona je skoro završena i biće otvorena 2017. godine. Za razliku od one nesuđene iranske o kojoj cijeli svijet bruji već godinama o ovoj niko ne priča, a i što bi kad Emirati imaju zaleđe i Amerike i Evrope.

EsadSuada

Photo: Suada Sadikovic

Ipak ono od čega Emirati misle živjeti nakon što nafta presuši izgleda je turizam. Nevjerovatno je koliko se ulaže u ovu industriju. Liberalnija forma islama, otvorenost prema modernom i bogatom svijetu, relativno jeftina radna snaga i pametna prozapadnjačka orijentiranost daju vjetar u jedro Emiratima tako da cijela zemlja liči na jedno veliko gradilište gdje jedan hotel baca u sjenu drugi. Vjerovatno vam je poznato da je prije nekoliko u Dubaiju otvoren prvi i jedini hotel sa sedam zvijezdica u svijetu. Ono što dodatno fascinira, kako pišu lokalne novine je da samo Dubaji ima 69 000 hotelskih soba od kojih je 44 % sa pet ili više zvjezdica. A gradi se nemilice sa još od prilike 7 000 soba koje pristižu svake godine. Pitaćete se pa ko sve popunjava te silne hotele ? Odgovor je našla moja pametna polovina koja poluironično kaže: “Pa isti oni koji prave ove nove hotele”.

I dok je sedmo-zvijezdani Burj Al Arab Jumeriah u Dubaiu možda najčuveniji hotel u svijetu dotle u samom Abu Dhabi-u u sjeni bezbrojnih palmi leži Emirates Palace hotel koji je koštao upravo nevjerovatnih 3,4 milijarde dolara. Poređenja radi cijeli godišnji bruto društveni proizvod BiH nije puno veći od toga. Hotel nosi titulu najskuplje izgrađenog hotela u svijetu, a neki od nevjerovatnih brojeva kažu npr. da je najveća soba/apartman prostrana ‘skromnih’ 680 kvadratnih metara, dok kuhari u jednoj od hotelskih 128 kuhinja potroše godišnje preko 5 kilograma zlata za ukrašavanje njihovih jela.

U ozbiljnost njihovih turističkih namjera uvjerili smo se za jednodnevnog izleta u pustinju koja je, istinu rečeno, samo satak vremena van grada. Poučen iskustvima iz drugih azijskih zemalja gdje su ovakvi izleti način za brzo namicanje para kroz mas-turizam bio sam malo skeptičan da će i ovo biti jedan od onih expresnih tourova gdje turiste na brzinu odvedu da se uslikaju sa slonom ili majmunčetom, uzmu pare i svako nazad u svoj hotel. Prijatno smo se iznenadili profesionalnosti organizacije izleta, pristupu gostu kao i nivoom usluge. Prevoz i safari po pustinjskim dunama organizovan je u izuzetno čistim i sigurnim Toyota V6 Land Cruizer-ima, a domaćini su se potrudili da u jedno popodne smjeste i adrenalinsku vožnju po rubovima pjesčanih duna, posjetu farmi kamila, surfing po pijesku, trbušni ples, pušenje čuvene šiše i pristojnu banket večeru. Hvala lijepo. Posebno za trbušni ples.

Esad trbusni2

Photo: Esad Sadikovic

Kao što već napomenuh cijela zemlja je inače opsjednuta luksuzom svake vrste i na svaki mogući način. Zgrade i palače su obložene mramorom i iznutra i izvana, kupole su pozlaćene, voze se ‘bijesni’ automobili i kupuje najskuplja odjeća. Istina treba napomenuti da ovaj sjaj i luksuz nije baš tako masovna pojava. U tome uživa  isključivo domicilno stanovništvo i bogatiji, uglavom visoko-obrazovani useljenici. Oni po pravilu imaju mercedes za oko kuće, nabildane Toyotine V8 terence kad se odmetnu za izlet u pjeskovitu unutrašnjost. Tu su i kućna posluga i dadilje, kuće i stanovi po Evropi itd.  

nastavlja se, to be continued…

 

2563 Posjeta 1 Posjeta danas