Objavljeno 20. decembar 2012.
Nalazimo se na kraju kalendarske godine.To je prilika da se podvuče crta za 2012.godinu.Za godinu,koju ćemo pamtiti po raznim osnovama,po životnim ostvarenjima,po ljubavi,po neprilikama i drugim događanjima u toku tekuće godine.
Također bi je mogli i pamtiti po onome koliko smo dali drugima!To davanje može da bude osmijeh,ljubav,darivanje,pomoć onima kojima je potrebna.
Inspiraciju za ovakav tekst našao sam u rubrici “Humanitarni blok” na ljubusaci.com.Zadivljen sam imenima dobrovoljnih donatora koji uplaćuju svoja finansijska sredstva u okviru akcije “50 kruna” za ljubušake i Ljubuški,koja traje tokom čitave godine i koja traje godinama.Sva poredana imena učesnika imaju moj naklon,imaju naš naklon, jer ova sredstva održavaju Islamsku zajednicu Ljubuški,održavaju one radi koga dolazimo u Ljubuški,održavaju one koji nisu imali 300-1000DM,1993 godine da bi se izvukli od bijede i siromaštva,jada i čemera.
Čovjek se zamisli,zapita i preispituje!Bože,jesam li ja imao sreću,a oni nesreću?Da li je sreća pod “norveškim ili danskim nebom”?Je li “pravda” da uvijek Minka,Džemila,Zehida i drugi budu svakodnevno na ivici opstanka?Kako bi se osjećali da čujemo vijest da je neko od njih umro od gladi ili nedostatka lijekova,s obzirom da zajednica(uopće u BiH) ne brine o svojim građanima pa je vrlo izvjesno da čujemo i pročitamo ovakvu vijest!?
Shvativši ovakve životne mogućnosti dobrovoljni donatori,porijeklom ljubušaci ne dozvoljavaju da se takvo što dogodi!Nažalost među imenima ljubuških donatora ne vidimo mnoga imena za koja postoje saznanja da žive i rade u Norveškoj,Danskoj i što iznenađuje u Švedskoj!Pitamo se gdje nala ze “motive” da ignorišu humanitarne akcije.Naravno,sve je stvar izbora,”ili jesi ili nisi”,ali uvijek,svako jutro,treba promisliti”da li moj komšija u Ljubuškom ima šta da jede”!Samosvjesna osoba,”naoružana”identitem,čovječnošću,pa ako treba-vjerom,nacijom,samopouzdanjem odgovoriti će “zovu zajednice” i pomoći kroz organizirane akcije kako bi utisnuli “pečat” i organizaciji i svojoj “braći i sestrama” koji su sa nama i kada mislimo da nisu!
Organizirana dijaspora(podvlačim-organizirana!) je N A D A svih naših komšija u Ljubuškom.Ogromno razočarenje predstavljaju osobe koje se za ovih 17(sedamnaest) godina n i k a d a nisu uključili u bilo kakvu humanitarnu akciju,a predstavljaju se kao “veliki”vjernici,”veliki”Bošnjaci,”veliki” ljubušaci!Oni vjerovatno pomažu svoje,ali i drugi postoje,koji u svojoj rodbini nemaju nikoga u Zapadnoj Europi.Zbog toga i postoji organizacija,koja treba da brine i o Minki,i o Džemili …i svim drugim koji imaju svoju “zadaću” kao živa bića u Ljubuškom.Svi imaju svoje “poslanje”,možda i takvo da pokažu kakvi jesmo i kakvi nismo!
“Miris cvijeta ostaje u ruci koja poklanja”!Oni koji dobiju razne vrste pomoći u Ljubuškom,”Bajramske paketiće”!osjećaju “miris ruke” g.Tone Rudi Olsena,maloga Atifa Mušića…i svih onih ljubušaka u tabeli koja je javna i transparentna!Hoće li Bošnjaci Ljubuškog zamoliti Boga za dobro zdravlje i sreću g.Olsena i svih donatora koji uplaćuju po 50 kruna mjesečno?To je na njima!
“Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo!”
Očekujemo od naše budućnosti(pojedinačne i kolektivne) da nam bude svijetla i bezbrižna.Hoće li nam život to obezbijediti,ako smo uskogrudi,sebični,egoistični,dovoljni sami sebi?
Treba da se okrenemo oko sebe.Upravo sada jedna milijarda ljudi dariva se između sebe,organizirano,pojedinačno i kolektivno!
P.S.Tekst je napisan s najboljim namjerama,bez želje za polemikom,ubjeđivanjem,objašnjavanjem…Ako sam otvorio jedno “ljudsko srce”-uspio sam!