OBNOVA TUŽBE BOSNE I HERCEGOVINE PROTIV SRBIJE JE NAŠA STROGA OBAVEZA (FARZ)

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Braćo i sestre u islamu! Tema naše današnje hutbe je Obnova tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije je naša stroga obaveza (farz).

Obnova tužbe protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid je dužnost ove naše generacije, obaveza aktuelnih organa vlasti i jedini pravi odgovor protiv genocidne stoljetne srpske strategije koju su na najkrvaviji način pokušali provesti u djelo u periodu 1992. – 1995. godina. Ali ta politika se kontinuirano provodi i danas i od njenog provođenja na žalost ne odustaju srpski politički subjekti. Odustati od obnove tužbe je braćo i sestre kao odustati od svoje Države, a ko to smije uraditi i u čije ime!?

Ovdje se braćo i sestre ne radi samo o pravu na obnovu tužbe, već o našoj najvećoj patriotskoj obavezi zbog žrtava i njihovih porodica, zbog svih majki i očeva koji još uvijek traže makar koju kost svoje djece, da im klanjaju dženazu i da znaju gdje su im kaburi da mogu na njih doći i zaljevati ih svojim suzama. Zločinci i njihovi politički predstavnici neprekidno prkose pravdi i ni na kraj pameti im nije da priznaju da su počinili genocid i oni sa velikim uživanjem i cinizmom obmanjuju i lažu svijet i svoje mlade naraštaje odgajaju u istom duhu u kojem su oni ubijali, mučili, ponižavali, pljačkali i raseljavali dobroćudne i naivne Bošnjake. Oni počinioce genocida odlikuju i nagrađuju i one koji su odgovorni za hiljade mrtvih proglašavaju nacionalnim herojima i svojim potomcima i svjetskom javnom mnijenju im iskazuju veliku zahvalnost i počasti. Umjesto da se stide i kaju i umjesto da traže oprost, oni i dalje optužuju i napadaju žrtve, a Domovinu hoće da nam podijele i da time nas preživjele Bošnjake trajno unesreće. Zato je za njih jedan od najboljih lijekova haška čaša gorčine koju moraju popiti za svoje bar privremeno otrežnjenje.

U 32. ajetu Sure Al-Maide, Allah, subhanehu ve te’ala, govoreći o ubistvu kao velikom grijehu, kaže da je objavio Benu Israelćanima:

مِنْ أَجْلِ ذَلِكَ كَتَبْنَا عَلَى بَنِي إِسْرَائِيلَ أَنَّهُ مَنْ قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الْأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا وَلَقَدْ جَاءَتْهُمْ رُسُلُنَا بِالْبَيِّنَاتِ ثُمَّ إِنَّ كَثِيرًا مِنْهُمْ بَعْدَ ذَلِكَ فِي الْأَرْضِ لَمُسْرِفُونَ

Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili onoga koji na Zemlji nered ne čini, kao da je sve ljude poubijao! A ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.

U Srebrenici je prema citiranom ajetu jula 1995. godine ubijeno cijelo čovječanstvo i to ne jednom, već 8372 puta. Tih dana su sve međunarodne institucije pale na ispitu, jer se pred njima dešavao najstravičniji zločin na tlu Evrope, na kraju XX stoljeća i to na oči cijeloga svijeta, zločin koji je sniman kamarama i satelitima. Tih dana je tzv. Civilizirani svijet doživio moralni sunovrat, kada smo ubijani i ponižavani i doklani, a naše je klanje započeto znatno ranije, aprila 1992. godine, pa muhurisano (ovjereno) 16. aprila 1993. godine, rezolucijom UN-a broj 819 o proglašenju tako-zvanih „Zaštićenih zona“ i na najbrutalniji način provedeno u djelo jula 1995. godine. Neka je proklet ubica koji je u Potočarima istrgnuo majci iz ruku dojenče koje je plakao, odsjekao mu glavu, bacio trup na jednu stranu, a glavu na drugu stranu i zalajao: “Neće ti više plakati!” Neka je proklet zločinac koji je u Potočarima pored baze UMPROFOR-A zgazio tek rođeno muško dijete, koje majka nije ni podojila, potepala mu i dala mu ime!

Imam Tirmizija bilježi hadis:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللهُ عَنْهُمَا أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: “لَزَوَالُ الدُّنْيَا أَهْوَنُ عَلَى اللَّهِ مِنْ قَتْلِ رَجُلٍ مُسْلِمٍ” (الترمذي)

Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Manji je grijeh kod Allaha uništiti dunjaluk, nego ubiti vjernika.“ (Tirmizija)

Kako će zločinci i inertna Međunarodna zajednica položiti račune za dvije stotine hiljada ubijenih Bošnjaka, za masovne grobnice Tomašica, Korićanske stijene, Zvornička Kemenica i druge, za četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, za preko dvije stotine hiljada logoraša, za milion i po

raseljenih Bošnjaka, za uništenu nam imovinu i privredu, za paralizovanu i nefunkcionalnu vlast i dvije trećine moje Domovine koja je faktički okupirana?

Mi Bošnjaci smo u posljednjih nekoliko stoljeća preživjeli iz našeg komšiluka i od naših komšija jedanaest agresija u kojima je nad nama počinjeno jedanaest stravičnih genocida. U desetom genocidu ubijeno je preko stotinu hiljada Bošnjaka, a veliki broj protjeran u Tursku, Makedoniju i na Kosovo. U jedanaestom genocidu ubijeno je preko dvije stotine hiljada Bošnjaka.

Ako ne bude obnovljena tužba protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid počinjene devedesetih godina prošloga vijeka, dvanaesta agresija i genocid mogli bi biti posljednji, jer nakon njega možda se ne bi imao ko ubrojiti u preživjele i ne bi imao ko da vodi pravni spor.

Tužba protiv Srbije i Crne Gore, u to vrijeme protiv Socijalističke Republike Jugoslavije podnesena je Međunarodnom sudu pravde u Hagu 1993. godine i bio je to prvi slučaj u šezdeset godina rada Haškog tribunala da jedna država, u ovom slučaju Republika Bosna i Hercegovina optuži drugu državu, tada Socijalističku Republiku Jugoslaviju za genocid počinjen na čitavoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. Srbija je optužena da je skovala zavjeru, isplanirala, pripremila, podsticala, ohrabrivala, pomagala, podstrekavala i počinila genocid i provela sistematično etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva.

Saslušanja su počela u februaru 2006. godine, a posljednja rasprava je održana 9. maja 2006. godine. Presuda je donesena 26.2.2007. godine. Presudom je Haški sud utvrdio da je RS počinila genocid i da ostali događaji izvan Srebrenice predstavljaju fizički element genocida. Iako je bilo dovoljno relavantnih dokaza, iz već vođenih krivičnih procesa protiv učesnika u genocidu, da je vojska RS djelovala po naredbi i efektivnoj kontroli Srbije, koja je na Republiku Bosnu i Hercegovinu slala vojnike i materijalno-tehnička sredstva Srbija nije osuđena kao saučesnik i izvršilac genocida, već je istom presudom utvrđeno da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, jer nije učinila što je mogla da spriječi genocid, niti je kaznila, a ni predala Haškom tribunalu izvršioce genocida. Pod pritiskom javnosti Skupština Srbije je na jednoj od sjednica najoštrije osudila zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice počinjen u julu 1995. godine, izjavila saučešće porodicama žrtava i izvinila se što nije učinila sve da spriječi tragediju, ali ni do danas nije priznala genocid. Iz istog razloga je i Narodna skupština RS-a 30.3.2010. godine usvojila Deklaraciju o Srebrenici, kojom se samo izvinila žrtvama.

Presudom Haškog suda državi Bosni i Hercegovini je ostavljen rok od 10 godina za reviziju postupka. Taj rok ističe 26. februara 2017. godine ili tačnije za 23 dana. Prema datim pravnim tumačenjima za obnovu postupka, odnosno reviziju tužbe protiv Srbije, nije potrebno novo izjašnjavanje Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pa oportuni članovi Predsjedništva iz reda srspkog i hrvatskog naroda nemaju mogućnost spriječiti obnovu sudskog procesa.

Novi dokazi i argumenti za obnovu tužbe su bezbrojni, a među njima su Tomašica, druge nove masovne grobnice sa tijelima i dijelovima tijela ubijenih Bošnjaka, pa i knjiga „Genocid u Prijedoru“, sa originalnim svjedočenjima i izjavama stotina žrtava prijedorskog genocida.

Tužba protiv Srbije se mora obnoviti, jer ako se ne obnovi agresori će dobiti priliku da opet napadnu i počine dvanaesti genocid.

A svima koji misle da radi dobrosusjedskih odnosa to ne treba činiti poručujem sa ovog mubarek mjesta: „Zločinci koji su nad mojim dobrim narodom počinili jedanaest genocida su opasni i nije im vjerovati sve dok nas svojim djelima i životima najmanje u narednih stotinu godina ne uvjere da su se promijenili nabolje!“

Bošnjače, budi budan, tuži, svjedoči, pamti, piši, pričaj, uči dove i proklinji i znaj da je potpuna pravda tek na Kijametu!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da obespravljene ljude, a posebno našu braću u Palestini, Siriji, Burmi, Iraku i Libiji i spasi ih zuluma zulumćara i da im skoru pobjedu i slobodu, da zločince kazni još na dunjaluku i ostavi bez poroda i pomena, da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, koji su na nas Allahovom voljom prenijeli svjetlo islama, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam na Sudnjem danu oprosti grijehe, sakrije naše sramote, ukabuli dobra djela, sačuva džehennemske vatre i da nas u obećanim džennetima obraduje društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللهِ!

691 Posjeta 3 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.