Česmovača, (ljubuske cesme)

Voda za nas obične smrtnike. Ime je dobila po česmi, znači, to je voda iz kućne česme, česme u dvorištu, za razliku od raznih aqua viva, voda voda, i voda iz dubinskih izvora. Važi za napitak najljepšeg ukusa, iako voda kao voda nema ukusa, naravno, ukoliko ne računamo sve gore navedene vode i aque sa različitim ukusima. A onda, to nije ni vidilo prave vode.

Česmovača je pojam koji se kod nas u Mostaru nikad nije koristio. Ako se trebalo napiti vode, jedini uslov je bio da voda bude hladna, i kad bi se od nekoga tražilo da doda čašu vode, reklo bi se: Ne budi ti zapovjeđeno, pusti je malo da oteče! Ili, zahvati malo one sitne sa dna, a ovo bi se bukvalno odnosilo na vodu koje se punila u flašu, na podvodnim izvorima. Recimo na Neretvi, ispod jedne pećine na vrhu Carinskog pijeska, u ono vrijeme kad na Neretvi nije bilo puno jezera, a bogami ni zagađenja vode. Čak se jedno vrijeme znalo, kada se pušta voda sa separacije na Runiku, pa se sačekao da prođe taj val, tada se ne bi ni kupalo, a pogotovo ne bi pilo vode.

I odjednom, Internet, posebno portali, već nekoliko godina su puni savjeta kako voda česmovača nije zdrava, da sadrži ovo ili ono. Tu se pojavio pojam česmovača!

Naravno, sve to se može posmatrati iz ugla komercijale i reklame, kako bi se što više prodavala ona, flaširana voda. Za običnu flaširanu vodu nismo ni znali, negdje do poslijeratnih godina. Do tada je bilo normalno da se u kafani naruči kafa, kava, kahva, na tacni, uz koju bi dolazila ona mala čaša vode, od 1 deci, sa vodom iz česme, koja nije uticala na cijenu kafe, kave, kahve. Ponegdje bi nekom konobaru bilo teško da naspe vodu u čašu, pa bi mu bilo teretli, ako mu se, nakon što je donio kafu, kavu, kahvu, rekne da donese i čašu vode. Naravno, toga nije bilo u malo boljim kafanama i restoranima. A koliko sjećanje služi, na tacni, uz džezvu, fildžan sa kockom šećera i malu kašiku, čak i u frontama, redovno je dolazila mala čaša vode. Prvo bi se malom kašikom zahvatilo trun vode iz čaše i promješao onaj kajmak na vrhu džezve, a nakon popijene kafe, kave, kahve, skrknuo bi se i jedan gutljaj vode iz čaše.

Nova vremena donose i ovakve pojmove, kao što je česmovača. Moguće da je česmovača kao pojam zaživila u nekim krajevima odavno. Kod nas nije. Međutim, danas, samo još hrabri piju vodu iz česme, ne zato što su postali zdravstveno svjesniji, nego što im je reklama probila glavu, kao i mali milion svakodnevnih savjeta . A bogami ni kvalitetu vode iz česme nije više vjerovati.

I na kraju jedan vic, liskaluk, koji se pričao po Mostaru u vrijeme kad se pred kafićima počela prodavati flaširana voda, onda za jednu marku.

Priča tako neki kako se čitavo jutro bio zabavio zalijevanjem bašče šlaufom, sa vodom sa česme. Zabavio se, ugrijao se, i zadovoljan urađenim poslom izađe da vidi nekog od raje pred kafićem. I naruči malu flašu vode za marku. I tada mu pade na pamet misao: Čitavo jutro zalivao bašču, vodom po cijeni od jedne marke za kubik, i ne pade mu a um da se napije vode iz šlaufa. A sad, pred kafićem, flaša od po litre jedna marka. Tako je to nekako bilo. Ko zna kakve su cijene danas?

(spagos), Smail Spago

Dodatak admin-a ljubusaci.com: