Nene su nasa institucija

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Gledam zene mojih godina, a i starije, hodaju u minicima.
Starica od 50, 55, pa i do 65 godina natakari mini suknju i tako hoda.
Ta sirota zena vjerovatno ima i unucad i odraslu djecu i muza, a bome i godine pritisle, al tu je minic, sminka, markirana odjeca.
Ne, nemojte misliti da im zavidim ili nesto slicno, nego mi te  zene u toj zivotnoj dobi, a sa takvim nacinom odijevanja, nekako odvode  misli u sasvim drugom pravcu.
U pravcu nasih starih dobrih nena..
One su vec od svoje pedesete godine bile onako pristojne, njezne, povucene i zaljubljene u svoju porodicu, a i porodica je imala postovanje za njih i njihovo se mjesto u porodici znalo.
To su bile nene koje su tada bile u godinama ovih pomenutih  zivahnih starica sto danas u minicima hodaju.
Od nene si uvijek mogao dobiti lijep savjet, blagu rijec i ugodan je bio  boravak i druzenje  s njima.
A gdje su danas nase nene?
Mozemo li ih barem  po njihovom vanjskom izgledu prepoznati: Samija, dimije, bluza…?
Ima ih, ali su rijetke!
Pogotovo ovdje na ovom divljem zapadu gdje ja zivim te nene su skoro nestale.
Danasnje nene nemaju vremena za svoju unucad, jer ih radno trziste ispija do njihove 67. godine zivota.
Nene ovdje na divljem zapadu kao prvo rade, a onda jedva docekaju vikend pa se opustaju uz muziku, kahvendisanje i druzenja. Nene pjevaju u horovima, posjecuju koncerte turbo folk pjevaljki i pjevaca.
Stignu one ponekad i oko unucadi da se bave.
Ali? Kakvu im  to poruku salju?
Kakav je odgojni momenat u susretu unuka sa tim nenama?
Cemu ih uce te nene?
Da je sva sreca ovog svijeta na radnom trzistu, u zadimljenoj koncertnoj sali, u zaboravljanju svoje tradicije, pa nerijetko i u alkoholu?
Njihovi unuci sigurno nece upamtiti sliku nene iz djetinjastva kakvu ja pamtim. Nece upamtiti ni dimije ni samiju.

Nene su bile nasa  institucija. One su bile srediste oko kojeg se porodica sabirala.
Gdje nam je ta institucija danas?
I onda se pitamo zasto je odnos mladih u porodici nemaran prema roditeljima.
Pa upravo zato sto nam je osnovna porodicna norma postala ta da ustvari nema norme.
Malo se postuju stariji i malo im se paznje pridaje.
Gubi se odgojni momenat u familijama i to je prvi korak ka unistenju porodice.
A porodica je ustvari osnovna celija drustva.
Ako nju izgubimo i sira drustvena zajednica ce u moralnom i svakom drugom pogledu neminovno propasti.
Zato pozivam moje vrsnjakinje od pedeset godina pa na gore da razmisle o tome koliko smo mi sacuvali I cuvamo u nasim zivotima tu instituciju nene.
Jer svaka od nas sigurno pamti svoju vlastitu nenu, pa neka se uporedi.
Nenu  koja onako tiha i nenametljiva siri pozitivnu energiju oko sebe, postovana i draga.
Pozivam moju generaciju da  tu instituciju  ocuvamo i njegujemo u nasim porodicama.
Kako?
Nemam konkretan savjet.
Neka svako na svoj nacin razmisli i smisli rjesenje. Neka se svako za sebe preispita.
Moj nijet je bio da vas podstaknem da o ovom razmisljate.

Emina J.

364 Posjeta 3 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


*

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.