MAČKE – TA DIVNA, LJUPKA STVORENJA, Admir Delalic

Nedavno sam nekome obećao priču o mačkama. Nemojte se čuditi – baš o mačkama. Šta je sada poeti? neko će reći. Zašto ne piše o ljudima? Evo ovako:
Mačke su kulturna stvorenja, samo ih taman kao i ljude treba odgojiti. Mace su baška životinje. Sve što pogledate u vezi njih je zanimljivo i znak nečemu. Mačke ‘vide’ na više frekvencija i osjete. Nemojte se plašiti, neće ovo biti nikakav naučni i zamorni tekst. Ali što mace znaju da dođu do onoge što žele, to je baš jedno čudo golemo. Znaju i znaju – kako svojim izgledom, tako i šarmom.
Insan se rahat učini uz mačku. Jeste stvarno; mnogi govore kako im poslije napornog dana oblog od mačke u krilu dođe nešto kao terapija. Ne treba se čuditi ako maca dođe bolesniku u krilo i umilno prede. Zna ona već kako treba. Ne treba se čuditi ako mačka dođe i masira neki dio tijela čovjeka. Šta to ona osjeti, vidi i ‘zna’ to je samo Bogu poznato?
Samo je treba pustiti da bude jednostavno – mačka. Jeste li primijetili kada mačka nekoga bez treptanja gleda? Dobro je pitanje šta vidi u takvim trenucima. Ako nekome mačka ne želi da dođe, slobodno u takvim momentima ni čovjek ne treba prilaziti takvoj osobi. Mačke osjete energije i vide svjetove koji nama nisu poznati. Hvala Bogu što nisu. To bi bila prava strahota. Mace su saburli životinje. Baš njih briga – iako mace jeste briga. Kada su mirne i spokojne, na svome mjestu kojeg same pronađu, (dobro je poslušati mace da same za sebe izaberu mjesto gdje će boraviti). Ako mačka neće da spava, leži ili da se igra na nekom mjestu, dobro je izbjegavati taj prostor. Nemojte me shvatiti preozbiljno, ali one zaista osjete, i najmanju negativnost. Od njih nema štete, a koristi ima. Od njih se može naučiti mnogo. Mačke žive u ‘sada’, to je kod njih čisto meditativno stanje tzv. nirvane. Pogledajte ih samo, što rade, makar ništa ne radile, baš rade; bilo da spavaju, igraju se, jedu ili nešto žele, uvijek su u ‘tu i sada’- jedna od velikih životnih mudrosti. Ne mogu pričati ali govore. U stvarnosti, imaju svoj jezik koji čovjek ne može shvatiti. Govor tijela je kod mačaka jako važan; ako je ljuta, okrenut će vam leđa, a ako je tužna, dugo će vas i nepomično gledati trepčući okicama. Ako nešto želi, to će i dobiti. Bol izražava ispuštanjem jednog od najtužnijih zvukova koji postoje na zemlji. Vjerujem da je to posebna frekvencija glasa mačjeg, da probudi emocije za pomoć ili oprost. Da, čak i oprost – mačke znaju kada nešto zabrljaju, ali to rijetko čine, osim ako nisu odgojene na pravilan način. Priče o mačkama su pripovijesti o odgoju, prirodi, osjećajima, veselju i životnoj radosti. One su životinje znakova.
Evo obećane priče. Opusti se, mačke zaista znaju!

2353 Posjeta 1 Posjeta danas