IBRAHIM KAJAN:BOSANSKA KRALJICA KATARINA

Kad je kraljeva glava pala 1463. kleknula je Bosna pred sultanom,a još je uzgor ostajala (donja) Hercegovina.Tad i kraljeva maćeha, nesretna kći Kosača,Katarina,preko Konjica ne ode u još slobodan Blagaj nego u Duvno, a iz Duvna u Dubrovnik.Vidjela je kako popadaše bosanski gradovi poput lišća u jesen,vidjela je nebrojeno naroda zapalog u roblje,vidjela je patarenske skupine što su u beskrajnim redovima ulazili u prostor Božije milosti izgovarajući riječi:

Ešhedu la illahe illalah,Muhammedan resulluhu ve abduhu.

Nema boga do Boga(Jediniga),Muhammed je Njegov poslanik i prijatelj.

Vidjela je,među zadnjima što negdje odlaze,kako sultanovi dvorjani razgovaraju s njezinim sinom i kćerkom.Zašto je kraljica otišla iz Bobovca samo sa svojom pratnjom,koju su u Dubrovniku pedantno zabilježili po imenima i prezimenima,baš one koji će je pratiti i nakon napuštanja slavnoga Grada?Kako je mogla i pomisliti počinuti u Gradu što se tresao od ratne groznice,od silna straha kad dužd objavi vijest da se Bič božji primakao do samoga Blagaja,sultan je udarao, a Vladislav odbijao!?

Ne prođe dugo,pa se zlosretna kraljica domogne Rima, i nastani se u njemu,moleći Boga da ublaži nesanjane kretnje sudbine svoje djece za koju neki tvrde da su ih Turci oteli, a neki da ih je otpremila najmlađem bratu Stjepanu u Istanbul,u kojem je postao miljenikom same kuće Osmanove!Na dvoru El Fatihovu zapanjila je njegova blistava karijera-a kako i ne bi:uz znamenitu „hercegovačku pamet“ i duh vrelog šarma,potrudio se osvojiti i srce same sultanije,kćeri moćnog padišaha!Iznenada, pred cijelim svijetom izroni njegovo sjajno novo ime:Ahmed-paša Hercegović,zet sultanov!

U kraju mjeseca maja,dana 22,1466.godišta,između zidina Novoga,odlazila je duša neobičnog čovjeka,snažnoga,gotovo vizionara,ali i silnika zreloga srednjovjekovlja,zavodnika i sladostrasnika,hercega od sv. Save proglašenog,onoga što jest Hercegovinu oblikovao i nad Bosnom podigao,ali upravo i zbog toga raspadu kraljevstva bosanskoga na svoj presudan način pripomogao.Oko njegove smrtne postelje stajali su mitropolit miloševski David i gost Radin,patarenski starješina koji je tako sretne dane bosanskoga bogumilstva završavao gledajući i svjedočeći gašenje velike,čudesne i slobodoumne ideje koja se opirala neljudskom,a poticala blagost i skromnost.Zato su im iz obje crkve vadili srca i rezali jezike.Vadili i rezali-i tim se hvalili.“Puni duha Božjeg i samilosti u ime Boga.“I on,gost Radovan,napisa testament(„ne znajući svršenje životu mojemu“),u gradu Dubrovniku,krajem smrtne hercegove godine.Ostavi gost Radin svoj teški poklad,taj krupni bankovni ulog tako rječit i golem:što se to,na kraju balade desi s nekoć skromnim i sirotim,posnim i mrsnim,čistim i prečistim…

A kraljica bez kraljevine?Pribavila je kuću u Rimu,bila je blizu crkve sv.Marka,i u nju uselila sa svojom pratnjom.Evo prozivnika tog tužnog izbjegličkog zbora:Radič Ivan Klešić,Juraj Nikole Čubranić,Abraham Radić,Pavla Miroslava Mirković,Jelena Ivana Semković,Marija Jurja Mišljenović.Kažu da je živjela vrlo tiho i vrlo skromno,najposlije da se razboljela „vrlo teško“,pa da sastavila svoju oporuku(20.10.1478) raspodjeljujući ostatke kraljevskog sjaja dvorjanima i dvorkinjama koji su je vjerno pratili i služili u grkom okusu izbjeglištva.Umrla je pet dana kasnije,15 godina nakon što je,bježeci iz Bobovaca,zauvijek napustila narod kojem je bila draga kraljica i svoju jedinu domaju,prepuštajući sve živo u njoj njihovoj vlastitoj sudbini.Na nadgrobnoj ploči u crkvi sv.Marije Aracoeli svatko može vidjeti njezin urezan lik i može pročitati o kome je riječ,kojemu je narodu bila kraljica i čije je narodno ime na ploči tvrdo uklesano,na jeziku latinskomu i jeziku bosanskome:

DOM

Catharinae Reginae Bosnensi

Stephani ducis santi sabbae sorori

Et genere Helene et domo principis

Stephani natae Thomae regis Bosnae

Vxori Qvanrum vixit annorum LIIII

Et obdormivit Romae anno Domini

MCCCCLXXVIII die XXV oteobris

Monumentum ipsus scriptis positiv

 

Katarini kraljici bosanskoj

Stipana hercega od svetoga Save

Od poroda Jelene i kuće

Kralja Stipana rojeni Tomaša kralja bosanskoga ženi

Koja živi godini 54

I preminu u Rimu na liti gospodnja 1478.,na 25 oktobra

Spominak nje pismom postavljen

 

Čak je,u neobičnoj skučenosti izbjegličke psihologije,ako je testamentu vjerovati,predala u nasljedstvo i cijelo kraljevstvo,ne nekom od kraljevih potomaka nego Rimskoj crkvi,Papi,ali,eto, „samo u slučaju ako se njezina djeca(što su prigrlila vjeru islamsku) u krilo kršćanske vjere ne povrate“.Ali se njezina djeca nisu vratila u kršćanstvo.U onoj arskoj koloni što se vraćala iza zapremanja Bosne u carski Istanbul,razbolje se nježna kraljevna u gradu Skoplju,gdje umre,pa joj čuveni Isa-beg Ishaković,po naredbi samoga sultana El Fatiha izgradi turbe u današnjem naselju Gazi-baba.Stajalo je na tom mjestu sve do zlokobnog potresa 1963. i više nikada nije obnovljeno.Mada ga nema evo skoro 40 g.,i danas se u Skoplju kaže:To je tamo gdje Kral kizl turbesi,tj.Turbe princezino…Od turbeta,danas se naziru samo temelji,ali u svijesti naroda ostala je navika posjećivanja i paljenja svijeća na istom mjestu.

A brat?“Princ Sigismund,prihvaćen od dadže,obrazuje se i napreduje do časti bega.Historija ga spominje pod imenom Ishak-bega Kraljevića(Kral oglu).Bio je sandžakbeg u oblasti Karasi.U dvorskim je smicalicama jedne prilike i zatvoren,ali je oslobođen na utjecaj daidže Ahmed-paše.Nakon 1490.u pisanim izvorima ne susrećemo se s njegovim imenom,što je za pretpostaviti da je koju godinu nakon toga mlad umro.“

Tako je skončala kuća Kosača,velikih vojvoda bosanskih,tako je urušeno bosansko kraljevstvo.Gasilo se poput sunca zalazećeg,sporo,sigurno i pouzdano.

Izvor:POGLED U BOSNU,SA 2010.

1510 Posjeta 1 Posjeta danas