NAIDA MUJKIĆ: ŠEJTANI

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Sa mnom su putovali jedan dječak

i njegova mater

On je ureknut, od kad je prohodao,

prošaputala je jedno jutro

Vodila sam ga hodžama, bome i u tekiju,

Kupala ga u naučenoj vodi,koju sam poslije

prolijevala ispod tri mosta,pio je onu

u koju sam prosipala prah spaljenih zapisa,

a one druge sam ušivala u njegovu odjećicu

Kad sam ga posunetila kožicu sam zakopala ispod

prvog drveta koje sam ugledala,

istresala so na prag, i ostavila neoprane findžane

ispred ulaznih vrata, ali

Šejtani se,štatijaznam, uvijek nekako vrate

 

KROMPIRI

 

Mirišu krompiri

Među dlanovima

Mirišu na august,po grumenčićima stvrdnute zemlje,

kao ogrjev

Nestaju slova novinskog papira

To se snijeg topi pod nogama prosjaka

Mirišu pečeni krompiri

Mirišu pod djevojačkim jastučnicama

Dok postaju ženstvenima, a bez priručnika

Dok umiru pod teškim teretom slobode

Mirišu

 

Izvor:Naida Mujkić-Ljubavni šarti mogula,SA i ZG 2015.

Izbor:Kemal Mahić

279 Posjeta 2 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.

*