Said Steta:IZA ZAVJESE

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Kad zavjesa padne, svjetla se upale

negdje tamo iza, gnijezdo tama svije

i prestava počne u toj mrkloj noći

Očima što svjetla podarit su znale

one što su mogle grijati toplije

nego sunce neba što će ikad moći

Aplauz će vaše dlanove da žari

i u glavi biće sretan zadnji čin

što vam iz njedara ushićenje mami

Za zavjesom kao rekvizit je stari

u sjećanju davnom tek bio je fin

sad ga se i sjenka na zavjesi srami

U dubokoj tami nejaki miskin

i zidovi tvrde, bio je, dapače

ta malehna iskra dušu da ugrije

U zidu je tame ostavljeni klin

na kojeg se tuge k’o kaputi kače

a on samo želi još da se nasmije

Da mu sunca zraka spusti se na lice

dok je još visoko, dok ga ne ukradu

i sa zrakom jednom da mu baci sreće

Nisu još umrle bore smijalice

on od mjesečine sanja limunadu

u mraku života brzo gore svijeće

Kad zavjesa padne, jer sve ima kraj

ostavite riječi, tiket ulaznice

za predstavu drugu plaća se iznova

Pjesnik je na dlanu donosio maj

i od kiše niz’o bisere niz lice

za zavjesom osta svežanj prepun snova.

 

111 Posjeta 1 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.