Ibrišimović, Dizdar, Čolaković i Kišević: Ljubav prema jedinoj domovini Bosni i Hercegovini

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Bosna i Hercegovina nepresušna je inspiracija od svoga nastanka pa sve do danas. Pisali su o njoj mnogi, a najviše su se u tome isticali naši uvaženi književnici. Nedžad Ibrišimović, Mak Dizdar, Enver Čolaković i Enes Kišević samo su neki od naših mnogobrojnih  intelektualaca koji su sa puno emocije pisali o  domovini Bosni i Hercegovini.

Nedžad Ibrišimović – Bosna 

Bosna, to je jedna dobra zemlja.

Kad plače klobućaju kiseljaci.

Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

U Bosni ima jedna tišina.

U tišini jedna njiva.

 

U toj njivi obeharalo stablo.

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

Bosna ima Bosanaca.

Kad Bosanac liježe na počinak

On polako glavu spušta na zemlju

Da zemlju ne povrijedi.

Bosna ima majku.

 

Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mašinovođi.

Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

Bosna ima kuću

U kući živi starica

Njen smjeh je ajet o džennetu.

Skloni obuću kad prelazis Unu, Savu, Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

 

Mak Dizdar – Zapis o Bosni

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedan zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna.

 

Enver Čolaković – Bosni

 

O Bosno moja, o jado moja, o zemljo moja!

O ti moj kameni i bijedni kršu

s kozama, panjima a mršavim konjima,

čija su leđa oglodali samari,

čije su noge iskrivili sjenari

kad su s planina kroz duboki snijeg

vukli teret težak, sitnom blagu hranu.

O ti moj gladni sušićavi raju

koliba, bunjišta, horoza i jare,

tebe ubijaju. Hoće da te nema

i stide se tebe. Tebe, Bosno majko!

I nije šuma, tvoj sjajni ogrtač,

bilo prvo Božansko ruho što vidjeh,

i nisu tvoji crni dijamanti

iz Kaknja, Breze, Zenice i Kreke

bili prvi nakit što me zimi kiti –

volim te i plačem, i plačem,

ali ne nad grobom

jer ti mrtva nisi,

nego nad sudbinom, nad sramotnim trenom,

I nad tvojom djecom, nad tom jadnom rajom.

Bosno moja, moje tugovanje,

Bosno moja – tužno robovanje!

Bosno moja – ti ropkinja nisi,

dok planinom tvojom gorštak hodi,

dok u tebi živi pjesma o slobodi,

dok klokoće mandra u kotlu ijednom,

dok rijeke teku i potoci tvoji,

koji u žuboru, u svom vječnom pjevu

u doline nose pjesmu, koja bodri

i – premda žalosno – ipak pjeva, pjeva,

pjeva našu pjesmu,

pjeva pjesmu Bosne,

pjeva sevdalinku.

Bosno moja, moje tugovanje…

 

Enes Kišević – Bosna

 

Ti nisi više san

Ti si suza iz sna

Bossanium moja

Bossnium moja

Bolna mi ne bila.

Ti privjesak ničiji nisi.

Ni čest. Ni prćija.

Bosna si bila.

Bosna ćeš biti.

Bosna bosanska sva.

Osvajača tvojih silnih

Tko više i imena zna?

A ti si i dalje

Bossana moja

Bosna bosanska sva.

Bisseno, Bosseno,

Bosno moja,

Tko te svojatao ne bi

Kad su i voda i ptica

I cvijet

Bivak našli u tebi.

Ginut će za tebe

Bošnjak tvoj

Ma bila pod noktima sva

Da nikada više.

Bolna mi ne budeš

Suzo moja iz sna.

 

Za Akos.ba priredio: Admir Lisica

 

 

213 Posjeta 1 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Time limit is exhausted. Please reload the CAPTCHA.