Zašto je Ivancov bio jedini strani ambasador na Čovićevom prijemu ?!

Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page

Odsustvo stranih ambasadora na Božićom prijemu koji je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović organizirao o trošku države, odnosno prisustvo tome prijemu ruskog ambasadora Petra Ivancova, pokazalo je visok stepen saglasnosti između HDZ-a i Rusije, kako u pogledu strateških političkih interesa HDZ-a BiH tako i interesa Ruske Federacije.

Tijesna saradnja između HDZ-a BiH i Rusije u prvom redu veliki je uspjeh Milorada Dodika. Dodik više nije usamljen u promociji ruskih vrijednosti. Njemu se, vođen političkim beznađem u tome pridružio i lider HDZ-a Dragan Čović.

Oba lidera i Dragan Čović i Milorad Dodik saglasni su sa time da Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica više uopće ne treba. Istina je ipak da Čoviću i Dodiku ne treba, odosno da im smeta, najveći dio međunarode zajednice, dok im sa druge strane, što pokazuju obojica, treba njen manjinski dio predstavljen u Rusiji.

Pomenuti dvojac ima i više nego dovoljno razloga da se protivi prisustvu većinskog djela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, jer taj dio za razliku od Rusije, nedvosmisleno podržava teritorijalni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine, dok se za Rusiju, unatoč njenoj deklarativnoj opredjeljenosti, za isto uopće ne može tvrditi.

Trebalo bi naime biti naivan pa vjerovati da proruski mediji stancionirani na području bivše Jugoslavije u svojim analizama o skorijoj samostalnosti entiteta sa srpskom etničkom većinom iznose samo svoja viđenja a ne širu geopolitičku orijentaciju Rusije koja sasvim legitimno, uzimajući u obzir svoj moć, istu nastoji proširiti i pomaknuti je što dalje od svojih granica.

Obzirom na činjenicu da HDZ-ov antievropski prijedlog izmjena Izbornog zakona ne podržava niko od zapadnih međunarodnih faktora, jer se takvi prijedlozi baziraju na očitoj diskriminaciji građana i nepoštivanju presuda Evropskog suda za ljudska prava, a da ga istovremeno podržava Milorad Dodik, u tome smislu nije nimalo iznenađujuća činjenica da HDZ-ov neosvojetski model izbornog zakona po kojem je narod a ne građanin nosilac političkog suvereniteta, od međunarodnih faktora podržava jedino Rusija.

To je uostalom u duhu jučerašnjih Čovićevih konstatacija o izlišnosti prisustva međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini potvrđeno i nizom sastanka između ruskog ambasadora i HDZ-ove zvaničnice Borjane Krišto sa kojih je u više navrata poslana poruka da su izmjene izbornog zakona trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Jasno je Ivancov smatra da je HDZ-ov prijedlog najadekvatnije rješenje, pa tome prijedlogu daje bezrezervnu podršku, i tu se, razumije se, ne radi o nikakvoj tajni. Svaki prijedlog koji ne počiva na principima evropske pravne stečevine, za Rusiju je prihvatljiv, a HDZ upravo nudi takav.

Sa druge strane u HDZ-u su očito shvatili da podršku Rusije mogu koristiti kao “prijetnju” prema većinskom ( zapadnom) dijelu međunarodne zajednice.

Obzirom na to da HDZ nema podršku zapada, takav mehanizam političke ucjene valja shvatiti ne toliko kao loš izbor nego kao jedini mogući i jedini koji može kod Evropske unije iznuditi određene ustupke. Iako je takvo opredjeljenje riskantno i mač sa dvije oštrice, njemu se mora odati priznanje, jer je u strateškom smislu funkcionalno. Da li će HDZ zbog toga opredjeljenja snositi političke posljedice to je teško procijeniti, pa ipak HDZ-ovo sa Dodikom koordinirano opstruiranje aktivacije MAP-a i skorijeg članstva u NATO savezu, stavlja pred izazov euroatlanske partnetre da se prema proruskoj koaliciji ( Dodik – Čović) jasnije odrede.

Sa druge strane sve evropske institucije, Savezna Republika Njemačaka kao i Sjedinjene Američke Države, u skladu sa onim kako oni vide Bosnu i Hercegovinu, a van svake sumnje vide je kao građansku državu, uporno insistiraju na provođenju presude Evropskog suda za ljudska prava koja uopće ne može biti implementirana ako se ne uvaži zapadno-demokratsko načelo da svaki građanin neovisno od njegove etničke pripadnosti ima pravo da bira i da bude izabran. Tome se kao što je poznato u Bosni i Hercegovini opstruiranjem presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić i Finci nedvosmisleno protive Čović i Dodik. Za njih je baš kao i za Rusiju, etničko predstavljanje vrhunac demokratije. Bez etničkog predstavljanja nije moguća ni Republika Srpska niti fantomski “treći entitet” ( neralizirani UZP)

Prema tome kada je riječ o izmjenama izbornog zakona i uopće uređenju Bosne i Hercegovine kao države, ovdje se jasno raspoznaju dva politička koncepta koji nisu dnevno-političke nego principijelne naravi.

Sa jedne strane Čović i Dodik podržani Rusijom zastupaju prevaziđeni koncept narodne demokratije, princip etničkog predstavljanja, totalitaran i antievropski po svome sadržaju i suštini, dok sa druge strane građanske opcije podržane EU, Njemačkom i SAD-om zastupaju zapadno-demokratski model.

(Vijesti.ba)

226 Posjeta 3 Posjeta danas
Email this to someoneShare on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterPin on PinterestPrint this page