Pjesma Enese Mahmić najbolja u regionu za 2017. godinu po izboru časopisa ”Avlija”

Pjesme i priče koje su se istakle među brojnim pristiglim radovima na 7. međunarodnom konkursu časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2017. godinu:

Najbolja poezija:

I mjesto – STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA, autorice Enese Mahmić iz Kopra (Slovenija)

II mjesto – pjesma BIO SAM, autora Vladana Babića iz Beograda (Srbija) i SUZA OKU, autora Igora Divkovića iz Zagreba (Hrvatska)

III mjesto – pjesma ADŽO, autora Fuada Hrustića iz Gradačca (Bosna i Hercegovina) i pjesma AKADEMSKI MRAV, autorice Marije Stjepčević iz Podgorice (Crna Gora)

Pohvaljena pjesma UMRO JE BALE JAŠANSKI, autora Dušana Dojčinovića iz Leskovca (Srbija)

Pored ovih pobjedničkih pjesama objavićemo u 17. broju časopisa ”Avlija” veći broj pjesama pristiglih na konkursu.

Najbolja proza:

I mjesto – BELA PČELA, autora Milana Jovanovića iz Minhena (Njemačka)

II mjesto – priča POSUĐE JE OSTALO NEOPRANO, autorice Gordane Vlašić iz Oroslavja (Hrvatska) i priča TESKOBA, autora Dušana Mijajlovića Adskog iz Niša (Srbija)

III mjesto – priča ZAVIČAJ, autora Dragana Matejića iz Kruševca (Srbija) i priča SLIKA I TON, autorice Slavice Maksić iz Beograda (Srbija)

Pored ovih pobjedničkih priča objavićemo u 17. broju časopisa ”Avlija” veći broj kratkih priča pristiglih na konkursu.

Enesa Mahmić

Enesa Mahmić (1989), bosanskohercegovačka književnica. Dobitnica je više regionalnih nagrada za poeziju: „Aladin Lukač 2016“, „Risto Ratković 2016“, druga nagrada „Festivala poezije mladih Vrbas 2015“, nagrada edicije „Prvenac SKC Kragujevac 2015“, zlatne plaketa Javnog sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije „Sosed tvojega brega 2016 i 2017“ i nagradu „Glasovi Melopomene 2017“ za najbolju pjesmu u regionu.

Poezija joj je prevođena na engleski, talijanski, španjolski, turski i mađarski. Objavila je zbirke putopisne poezije: Faustova kći (2015), Mape Alme Karlin (2016), Na mjestu koje izaziva uzdah (2016) i Dolores (2017). Objavljivala je u mnogim časopisima: „Bakanski književni glasnik“, „Trag“, „Script“, „Sent“, „Istok“, „Suština poetike“, „Književno pero“, „Liter“, „Paralele“, itd.

Enesa Mahmić

STRUNE U DALEKIM VRTOVIMA

Padala je kiša granata
Starac iz Vlasenice kojem su ubili četiri sina pjevao je:
Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava, aaaaaaaaaaa
Drhtale su izrađene, mršave ruke
I plakali smo dok se plakati moglo
Dok rat nije postao prirodno stanje.
Naše su kuće svikle na cvilež, poniženje, tjeskobu i tupost
Na orgije pijanih Barbara
Što se umorni od silovanja i paleži
Bez kazne i suda vraćaju mirnom domaćinskom životu.
Preostaju nam jalove godine i oglodane kosti.
Moja duša je plavi leptir nad divljim pelinom(1)
Moj dom je tamo gdje majka mijesi hljeb na ognjištu
Tamo na onoj uzbrdici
Tamo su posjekli stogodišnje stablo
Po noći, neko će zakopati sjekiru
Neće ostati znaka ni traga
Sve će se zaboraviti sutra.

 

(1) Tokom istraživanja i ekshumacije masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini nastalih ratnim zločinima, primijećeno je da nad njima uslijed ‘’geofizičke anomalije’’ raste biljna vrsta Artemisia vulgaris Linnaeus kojom se hrane plavi leptiri. Pored drugih metoda, masovne grobnice sa kompletnim ili djelimičnim posmrtnim ostacima žrtava u različitim fazama raspadanja, međunarodni i bosanskohercegovački forenzički eksperti su otkrili i uz pomoć plavog leptira

Avlija.me

Tacno.net

233 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter