Pri izboru gradonačelnika vlasti su striktno primjenjivale princip
konfesionalnog ključa . Kako su muslimani tokom cijelog perioda
austro-ugarske vlasti od 1878. do 1918. godine činili preko 65 % stanovnika
grada Ljubuškog ( popis 1879. godine -90,29 % , popis 1885. godine -73,65 %
, popis 1895. godine -65,35 % , popis 1910. godine-71,78 % ) , gradonačelnik
je redovno bio musliman . Mandat gradonačelnika trajao je tri godine . Birao
se iz domaćih redova , ali je njegov izbor bio zasnovan na poreskom cenzusu
, što znači da svi građani nisu mogli sudjelovati u izboru . Gradonačelnika
je imenovala Zemaljska vlada posebnim dekretom poslije provjere moralne i
političke podobnosti .
O ljubuškim gradonačelnicima , nažalost , postoji vrlo malo podataka u ponekoj
šturoj novinskoj vijesti , oglasu, možda najviše u < in memoriam > .
Izbor načelnika i podnačelnika grada i općinskih zastupnika bio u značajan politički
događaj u gradu . Našli smo jedan slikovit dopis anonimnog saradnika < Bosanske
pošte > o općinskim izborima u Ljubuškom 1897. godine :
<…Izbor je obavljen na dan 3. jula u potpunom redu po općinskom statutu ,
što ga je nedavno izdala visoka zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu .
Izbornom činu koji je obavljen u općinskom uredu , prisustvovao je kotarski
predstojnik gosp. Mihailo Kokalj sa kancelistom Jelićem i činovnicima
kotarskog ureda . Da je izbor obavljen po postojećem i točnom propisu zakona
, najveća je zasluga kotarskog predstojnika , koji je osobito pazio , da se
ta stvar što bolje i redovnije provede , brinuo se za mir i red , nastojao
da se svakom dade pravo , koje mu po štatutu pripada i uopće štitio izbornu
slobodu .
Kad je izbor htio otpočeti , izišao je gosp. predstojnik i cijelom
sakupljenom građanstvu priopćio i točno razjasnio hitnost i značaj izbora .
O podne kad se zbor svršio,uzeo je gosp. Predstojnik sve izborne listine i
zaključav ih u poseban ormar , pridržao jedan ključ za se , a drugi dao
općinskom načelniku .
I evo ovih dana nam sa srećom stiže potvrda izbora od visoke zemaljske vlade
, koja nam potvrda najbolje svjedoči , da je izbor lijepo i kako je upravo
za naš grad potrebno obavljen . Visoka zemaljska vlada imenovala je za
gradonačelnika Halid ef. Sadikovića , a za podnačelnika gosp. Franju
Luburića , na čem joj se najtoplije zahvaljujemo , jer je upravo usrećila
naš grad imenovav ljude koji dobro shvaćaju svoju zadaću , koji su
prijatelji naroda bez ralike vjeroispovijesti , koji će točno i savjesno bez
ikakve sebičnosti vršiti svoju dužnost , poslove zemaljske uprave i poslove
općine , kako to svjedoči i prijašnji njihov rad < .
Bosanska pošta 1897 ; 95 :2 .
U austro-ugarskom periodu ljubuški gradonačelnici su bili :
Halid ef.Sadiković ( 1879-1899 ) ,
Mahmutaga Mahić ( 1899-1905 ) ,
Abdulah ef.Sadiković ( 1905-1908 ) ,
Mujaga Mesihović ( 1909-1911 ) i
Memišaga Mesihović ( 1911-1918 ) .
Halid ef.Sadiković
…> Teško je opisati žalosne osjećaje koji su naš grad zadesili nemilom smrću tog
plemenitog muža…Merhum je bio veliki prijatelj i zagovornik kulturnog napretka ,
proniknut duhom novog vremena , shvatao je s pravog gledišta potrebe za nauku , te
ga je veoma veselilo , kad je mogao gledati svoje sugrađane na nauci , te bi ih
uvijek bodrio i preporučivao nauku i znanje . On sam bijaše dosta naobražena ličnost
, te je već za rane mladosti znao čitati latinsko pismo i imao u ovom jeziku razne
knjige . Poznavao je vrlo dobro turski i perzijski .
Rahmetlija je doživio 57 godina života . Za turske vlade bio je namješten kao tajnik
kotarskog suda , a kašnje je obnašao čast mustantika ( istražnog suca ) sve do pred
okupaciju , a od okupacije je zasjeo na načelničku stolicu ,te je tu čast obnašao do
zadnjeg časa . Kroz cijelih 20 godina revno i savjesno je obavljao zadaću , uvijek
vjeran vladi i narodu , te nije žalio ni truda ni poteškoća , radeći za narodnu
dobrobit i korist .
Bio je odlikovan od Njegovog Veličanstva viteškim ordenom Franje Josipa I . Nalazio
se je u deputaciji koja je 1885.godine išla u Požegu na poklon Njeg.Veličanstvu caru
i kralju , tu ga je Njeg. Veličanstvo odlikovalo ,upitavši ga , da li Ljubušaci siju
pirinač , našto Mu je on odgovori : < Ne , Veličanstvo , ali se i sada nalazi ljudi
, koji su sjeme zadržali < . Godine 1287. po hidžretu ( 1870. godina ) za sultan
Abdul-Medžida pohodio je Carigrad i neke druge gradove turske carevine , u jednom
turističkom društvu , koje je bilo sastavljeno iz muhamedanskih odličnika.
Merhum je ostavio iza sebe šestero djece , troje muško , a troje žensko .
Najstarijemu ima 15 , a najmlađemu 1 godina . Između muških , najstariji 13 godišnji
mladić pohađa Veliku gimnaziju u Sarajevu < .
Bošnjak 1899 ; 11 :2 .
Halid ef.je bio dugo godina imam i hatib džamije Nesuh-age Vučjaka na Gradu . Bio je
čovjek širokih vidika , predusretljiv prema svim građanima , bez obzira na
nacionalnu i vjersku pripadnost . Kad je rodbina Šimić Andrijice ko zna po koji put
podnijela molbu caru i kralju Franji I da se hajduk pusti iz tamnice , među
potpisnicima je , pored rodbine i biskupa , bio i Halid ef.Sadiković ,ljubuški
gradonačelnik . Molba je uslišena i čuveni hajduk je , poslije dugogodišnje robije u
Kopru , postao slobodan .
Hadži Mahmutaga Mahić
Bio je vrlo bogat trgovac i posjednik . Njegovi sinovi su 1909.godine
osnovali trgovačku firmu < Sinovi hadži Mahmutage Mahića > koju je vodio
punoljetni sin Mehmed ( sinovi Hasan , Zijah i Ešref tada su bili maloljetni
) .
Sarajevski list 1911 ; 372 : 7 .
Abdulah ef. Sadiković
Bio je dugo vremena imam i hatib džamije na Žabljaku , mualim i muderis. Ne
znam da li je do danas sačuvana jedna knjiga-rukopis iz logike kupljena u
Istanbulu koju je Abdulah ef. poklonio žabljačkoj džamiji .
Ljubuški Bošnjaci su mu prigovarali da se kao mualim nije trebao prihvatati
dužnosti načelnika grada , iako je obe funkcije vrlo uspješno obavljao .
Mujaga Mesihović
<…Merhum je poboljevao skoro dvadeset , ako ne i više godina od bolesti zaduhe ,
kojoj eto u svojoj 65. godini i podleže .>…Koliko ga je narod volio najbolje
svjedoči njegova dženaza . U suprot pazarnom danu i velikoj zaposlenosti naših
građana , skupila se je ogromna svjetina-veliko i malo-u žabljačku džamiju , na
čijem mejtašu bijahu položeni mrtvi ostaci rahmetli gradonačelnika Mujage da njemu
kao ocu grada iskažu svoju zadnju ljubav građansku , a to tihom molitvom dženazom .
Osobito je u oči upalo i na građanstvo lijep utisak učinio , prisustvo dženazi
mjesnog činovništva , na čelu sa kotarskim predstojnikom g. K. Albrech-tom , a od
strane vojništva bijaše prisutan c. k. poručnik gosp. A. Kiss . Po završetku dženaze
Merhum gradonačelnika Mujagu zakopaše u muslimanski mezarluk Vrbice.
Rahmetli Mujaga potiče iz jako ugledne i bogate porodice Mesihovića , a unuk je
čuvenog Mustaj-bega Mesihovića , koji bijaše silno moćan , a narod ga zato prozva
imenom < Mali car < . Merhum Mujaga , iako je bio dosta bogat , nije se odavao
raskoši i luksusu , nego je bio jako skroman u jelu i odijelu . Cijeli je svoj život
proveo baveći se gospodarstvom…> .
Sarajevski list 1911 ; 61 :3 .
Djed rahm. Mujage , mula Mustaj-beg Mesihović je čuveni ljubuški prvak . Oko 1790.
godine predvodio je ljubuške age u rješavanju sporova na hercegovačko-dalmatinskoj
granici sa imotskim mletačkim namjesnikom Danese .
Memišaga Mesihović
Ugledni ljubuški trgovac sa firmom registriranom 1899. godine . Među prvima je
sagradio kuću u Prisudu gdje je otvorio trgovačku radnju .
HALID SADIKOVIĆ
Ljubuski Gradonacelnici u Austro-Ugarskom Periodu
1971 Posjeta 1 Posjeta danas