Izlizala se avlija, koliko je mete
Od krečenja poblijedila kuća, ispiranje
Probušilo salvete.Među jagodice njene
Od vode namreškane i meke
Stalo mrva da bi se od njih moglo
Splastiti dobra brda.Kupila ih za nama
Po podu, ko da nas skuplja, šutila
Da nas tišinom ušuška, nad nama lebdjela
S naših snova zlo, ko zlaticu s krompira
Trijebila.Za zemlju mrak prikivala
Da ne langara, milo ga milovala i tepala:
Mili,mili garo moj.Za vratima naše kuće
Stajala kao počasna straža
I bila nevidljiva kao metla.
Izvor:Almin Kaplan-„Bukara“;Planjax-Jelah,Tešanj 2017.
Izbor:Kemal Mahić
1832 Posjeta 2 Posjeta danas