Moj prvi susret s gradom u kojem živim dogodio se prije mnogo godina.
S prijateljicom i njezinim roditeljima bila sam na proputovanju.Bio je ljetni raspust,pozvali su me u goste.Pošto je put bio dug,a noć već padala,trebalo je negdje prespavati i nastaviti dalje,do njihovog grada.
Znali su gdje ćemo odsjesti,no tada nisam mogla ni pretpostaviti da će to biti u gradu u kojem sada živim.Te je večeri bilo jako vruće i sparno tako da nismo mogle spavati.Cijelu smo večer prosjedile ispred otvorenih prozora hotelske sobe.
U grad iz ove priče ponovno sam došla s roditeljima.Odsjeli smo u jednome starom,otmjenom hotelu pokraj zelene rijeke.Ovoga puta došla sam zbog ljubavi prema jednome plavom visokom mladiću.Pozvao me u svoj grad i upoznao sa svojom porodicom.
Nakon tih kratkih boravaka u njegovom i čestih susreta u mome gradu,počeo je i naš zajednički život udvoje.I to u gradu koji mi je,na neki način,bio suđen.
Moj otac je,nakada davno,kao vojnik,boravio u njemu i uvijek ga spominjao u svojim pričama.Pamtio ga je kao grad u kojemu se pjevalo i veselilo.Jednom prilikom,kada je šetao s mojom majkom,želio joj je pokazati kafanu u koju je nekada davno često navraćao.Rekao joj je:
-Ovdje je nekad bila kafana Jagnje.
Podignuo je glavu prema reklami i vidio da se kafana i dalje tako zove.To je bilo kultno mjesto,nekada i kasnije.
Obilježje grada je plavozelena rijeka koja kroz njega protječe,sa Starim mostom kao njegovim glavnim simbolom.Oko mosta je stara čaršija popločana kaldrmom i mnoštvom malih trgovina suvenira i radionica starih zanata.
Dugo sam godina radila upravo u tome dijelu grada,često ondje šetala i prelazila preko Starog mosta.Cijenila sam vrijednost arhitekture starog dijela grada i njegovog orijentalnog ambijenta i ako sam odrasla u sasvim drugačijem,primorskom ambijentu,s vječitim pogledom na plavo more.
Sada živimo u dijelu grada s prelijepim starim vilama nekada bogatih trgovaca i drvoredima vremešnih platana.Šetnja i pogled na aleju starih platana i danas zadivljuje svojom ljepotom.
Danas često prošećem dijelom grada s početka priče.Kada želim doživjeti poseban ugođaj slike i zvuka,šećem starom kaldrmom,prelazim preko mostića ispod kojeg teče rijeka i u slapu se,uz snažan huk,probija kroz stari dio grada.Promatram arhitekturu oko sebe i kao da udišem neprolaznu ljepotu prošlih vremena…
Izvor:Sonja Škobić-„Kuća okrenuta moru“,Zdravo društvo, Mostar,2014.