Ove godine obilježava se 25. godišnjica genocida u Srebrenici.
- godine, u Bosni i Hercegovini, u samom središtu Evrope, kontinuirani i sistematski zločini Vojske Republike Srpske i s njima povezanih struktura Jugoslovenske Narodne Armije nad bosanskim muslimanima dosegli su kulminaciju u zločinu genocida koji je počinjen nad stanovništvom Srebrenice, malog grada na istoku Bosne. Za nepunih sedam dana više od 8372 bosanskih muslimana mučki je ubijeno samo zato što su pripadali drugoj etničkoj skupini i nosili drugačija imena. Genocid u Srebrenici počinjen je na samom pragu evropske civilizacije, pred očima međunarodne zajednice i nezainteresovanog svijeta.
Pola stoljeća prije genocida u Srebrenici, oslobođen je Auschwitz i svijet je tada rekao: „Nikada više“. Ipak, zločini se dešavaju i dalje, svuda i uvijek.
Ove godine sjećamo se Srebrenice prisjećajući se i Holokausta, te istovremeno uočavajući prisutnost istih onih diskriminatornih obrazaca koji su doveli do nezamislivih zločina.
- godine, Tarik Samarah snimio je majku iz Srebrenice kako stoji zagledana u fotografiju na kojoj su prikazane Ana Frank i njena sestra. Djevojčice na fotografiji su okrenute leđima i fokus majke iz Srebrenice također izmiče posmatraču. Kroz ovu fotografiju se simbolično isprepliću savremena historija Evrope i njeni utemeljujući narativi. Znajući kako je lako biti gurnut preko granice onoga što se smatra civilizacijom, nemoguće je ne zapitati se ko će sljedeći biti posmatran na sličan način i koga sljedećeg ćemo se sjećati u neizvjesnoj budućnosti i još neizvjesnijoj sadašnjosti?
Da li će neko posmatrati ili već možda posmatra naša leđa na isti način?
Pripremio: prof Kemal Mahić
893 Posjeta 1 Posjeta danas