DATUM: Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rodio se 19. Jula 1839. godine u Vitini kraj Ljubuškog,gdje je završio mekteb.

Još  je kao mladić dobro govorio arapski, perzijski i turski jezik.

Od 1862. godine bio je kotarski poglavar u Ljubuškom,Stocu i Trebinju.

Godine 1874. preselio se u Sarajevo  i ondje bio načelnik sarajevske općine i zastupnik u osmanskom parlamentu.

Prvi je Bošnjak koji se poklonio caru Franji.

Izabran je za počasnog vladinog savjetnika,a bio je među najzaslužnijim za gradnju pruge od Zenice do Sarajeva.

Jedan je od osnivača Dioničke banke.

Sudjelovao je i u Vladinom istraživanju autentičnog bosanskog grba i zastave.

Tokom  njegovog mandata gradonačelnika Sarajevo je dobilo: VIJEĆNICU, ZEMALJSKU BOLNICU, ELEKTRIČNU CENTRALU, GRADSKU TRŽNICU, ELEKTRIČNU RASVJETU I TRAMVAJ, a reguliran je i tok MILJACKE.

Osnivač je lista  BOŠNJAK,a potpisao se i prvi GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA.

Zagovarao je INTEGRALNO BOŠNJAŠTVO kao nacionalnu odrednicu stanovnika Bosne,uključenje Bosne i Hercegovine u tokove zapadnoevropske nauke.

Bio je pisac,sakupljač narodnih umotvorina,političar i kaligraf,pionir bošnjačkog kulturnog preporoda.

U julu 1898.godine je doživio moždani udar,zbog čega se naredne godine povukao s pozicije gradonačelnika Sarajeva.

Umro je u Sarajevu 29.jula 1902. U 63.godini.

 

Izvor:STAV br.280 od 16.7.2020.

Napomena priređivača:

U Sarajevu su dvije osobe iz Ljubuškog bili gradonačelnici grada: Mehmed –beg Kapetanović LJUBUŠAK i Džemal (Atifa) Muminagić(1920-2003), koji je u toku NOR-a bio Titov kurir, zatim general-major, generalni direktor „Famosa“(1959-1967), te gradonačelnik Sarajeva(1967-1973). Pomenimo još Munira Mesihovića, Hazima Ćerića, dr.Ćazima Sadikovića, Salima Ćerića, Juru Galića i još na hiljade potomaka porijeklom iz Ljubuškog (25 poginulih u posljednjoj agresiji) i dobiti ćemo sliku šta je Ljubuški dao Sarajevu.Sve ove javne ličnosti i drugi ljubušaci koji žive u Sarajevu nisu bili dovoljni da jedna ulica grada nosi ime „Ljubuška“.

Udruženje ljubušaka u Sarajevu je tražilo da se ova nepravda ispravi. Ali avaj. Vjerovatno nije bilo mjesta za Ljubuški pored: Obale Stepe Stepanovića, cara Dušana, Miloša Obilića, Vuka Karadžića i drugih koji su donosili nesreću glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Domaćin bi o tome trebao porazmisliti. Vrijeme mu je da dođe sebi.

Priredio:Kemal Mahić

 

1898 Posjeta 1 Posjeta danas