HAMZA HUMO: MAHALE

Tihe su mahale,prosute po obroncima,dok dole u kotlini bruji grad.One su kao iz pregršti posijane,one su radosno iznicale.Ali,s prvim pogledom dole na novi grad,kao da su začudile i zanijemile.Kao da ih je nešto dotaklo i zaboljelo,pa se povukle u sebe,šutljive i postiđene.

U mahalama vrijeme gleda začuđeno u slijepe prozore,uz koje se radoznalo penje lozova odrina da vidi šta se to zbiva u toj zapanjenoj tišini skrivenih konaka.U mahalama vrijeme ide sporo i,kao da za sobom vuče zamišljenu nedoumicu,zastaje,očekuje i prisluškuje svaki šum i svaki glas,očekujući spas od njega.Koliko je teških uzdaha zamrlo u ovoj mahalskoj tišini!Osjećam,kad bih mogao da ih dotaknem prstom,da bi bolno zatreptali.

U mahalama je i osmijeh djevojke skriven i šapat bojažljiv.U mahalama je parče hljeba sveto i cjepka drveta radost.U mahalama je dinar težak kao mlinski kamen,a obilje rijetko kao sreća ljudska.U mahalama je i dim iz odžaka zavist,a miris jela prava grjehota.

Takve su mahale po obroncima,gdje stanuje sirotinja kojoj rijetko dolaze u pohode.Samo,kat-kad,zapraši ih koji auto i projuri kao čudo s drugog svijeta.A pogledi se za njim rašire,zaklone i dugo gledaju u mrak.

Male kućice,kao igračke,proviruju iz baštenog granja.Drvene džamije,u zelenim grobljima,začaurene su u zanijemeli mir.Njihov dah je zgasnuo,njihove oči su šuplje.U šetnjama,kroz te bašte i mahale,ima nečeg od prisluškivanja samog sebe,od buđenja naslućenog i uronjavanja u duboku prošlost.Ima nečeg što dovodi od svakidašnjice i približuje nas zagrobnim slutnjama.

U mahalama ima i takvih kuća koje su progurala vremena.One iznenađuju svojom arhitekturom koja u sebi krije i originalnost i karakteristiku njenog sopstvenika.Svaka od tih kuća,zasebno,ima nečeg ličnog i sve one zajedno čine karakteristiku mahale koja odiše prisnošću.Nema tu monumentalnosti,ali,što je još vaćnije,ima topline i na silu netraženog umjetničkog ukusa.To je kultura koja se povukla u se pred navalom novog i drskog života koji mahale neće nikada razumijeti.One se samo,začuđene,uvlače u sebe,kupe se i grče,grče se kao nemoćna pesnica,sahnući.

 

Izvor:BOŠNJACI O BOSNI I SEBI;Edicija Bošnjaci;STAV i IUS,Sarajevo 2018.

Priredio:Kemal Mahić

1054 Posjeta 1 Posjeta danas