Znaš, htio sam ti reći
Zašto te volim
Volim te, jer cijeli svoj život volim drugačije
A ti si drugačiji
Sav si nekako smotan
Zbunjen i odvaljen
Volim te jer imaš tri stvari koje mora imati svaki ozbiljan grad
Imaš brdo, polje i rijeku
Zahvaljujući njima
Jako dobro mirišeš
Kroz godišnja doba mijenjaš svoje parfeme
I još nikada nisi pogriješio
Zimi mirišeš na sivo
Na plavičasto
Na inje i maglu
Mirišeš kamenom
U proljeće, mirišeš na zeleno
Na povaljanu travu
Na snošaj
Mirišeš životom
U ljeta užarena i duga
Mirišeš na rijeku i sedru
Na njena bosonoga stopala
Prašinu i ševar
Mirišeš na ljubav
S jeseni
Kad sve gasne
Mirišeš na žuto
Na rastanke
Na mlado vino i kišu
I onu dunju na kredencu
Mirišeš tugom
Volim te tako tužnog i zbunjenog
Ranjivog i ranjenog
Volim, kad ti se noću iskradem
U ulice
A ti me prepoznaš po koracima
I odšutiš mi sve svoje boli, i svoje nevolje
Zajedno se isplačemo
Tamo, u parku, kraj starih lipa
Gdje smo jednom davno ljubili
Volim te jer si čaršija
Jer si zvonik i minaret
Sućut i sabur
Jer si molitva
Volim te jer si sveti Ante
Volim te što si budala
Luđak, koji se još nada
Da će jednom okupiti svu svoju djecu
Zagrliti sve njihove traume
Odžalovati sve njihove daljine i tuđine
I proživjeti sva njihova rođenja
I njihove duhovne smrti
Volim te onako
Bezveze
Džaba te volim
Volim te jer si ĆAĆA
Eto, to sam ti htio reći
Slaven Paća Grbavac – lipnja 2021
2017 Posjeta 1 Posjeta danas