Nekad davno došla u moj zavičaj
I u njemu ostala,svojom ga
prisutnošću uljepšala,učinila
gotovo savršenim mjesto.
Na odmorištu između dva svijeta,
obuzeta ljepotom cijelosti,
gradila četvrti zid.
Zapravo,gradila mostove,uvijek,
i kad je graditi bilo vrlo teško,
nesvanjivo i nepremostivo.
Odavno je u nekoj drugoj kući.
U nekom drugom vremenu,
Vremenu osijedjela čekanja.
Pred njom zdjela puna naranača,
Puna nebeskih jabuka.
Ali,još uvijek obuzeta ljepotom
cijelosti,ne uzima ih u ruke,nikako
Ne pada joj na pamet u njih zagristi.
Samo ih gleda,uporno,dugo.Sve
dok cijelost ne progovori
iz sebe same,sama
za sebe.
Izvor:Munib Delalić:U znaku vage;Fidipid,Zagreb,2021.
Izbor:Kemal Mahić
1888 Posjeta 1 Posjeta danas