Uz posljednji selam majci našeg Faruka Jakića – hadži Behki Jakić (ljubusaci.com)
Žene nikada ne idu na dženazu, tj. one niti klanjaju ovaj namaz, niti ispraćaju umrle, već ostaju kod kuće.Tome je više razloga, ali je osnovna činjenica da je žena emotivnija od muškarca, teže suspreže svoje osjećaje, teže se suzdržava od plača.A osnovni zahtjev kod ispraćaja umrle osobe i inače kod čina smrti je smirenost i dostojanstvo, pomirenje sa sudbinom i ponašanje u skladu sa shvatanjem da je sve prolazno i da traje do unaprijed određenog roka.
Žene se stoga na dan dženaze,tačnije u momentu otpočinjanja obreda skupljaju u kući ožalošćene porodice na zajedničku molitvu-tevhid.(Sama riječ tevhid znači vjerovanje i očitovanje Allahova jedinstva, te su sve molitve utvrđene i prigodne osnovnoj ideji tevhida).
Tevhid ima jednu veoma dobru, čisto praktičnu stranu. U momentu kada se na jednom mjestu sakupi veći broj žena, obično počinje nevezan razgovor koji veoma lahko pređe u trač i priče koje nisu odgovarajuće za ovu prigodu.O svrsi same molitve da se i ne govori.
Prvi ili žalosni tevhid je skup na koji nije niko pozvan, već idu one osobe koje smatraju da treba da tu budu:rodbina, komšije i prijatelji. Slijedeći tevhid je sedmina, a zatim za 40 dana od smrti, ponekad i 52 dana od smrti. Nakon godinu dana daje se hatma.
Sem prvog tevhida, ostali skupovi mogu biti tevhidi za muškarce i tada traju kraće.
Osnovno pravilo lijepog ponašanja kada je riječ o tevhidu je da žena treba da bude pristojno obuvena, ali nikako da je pretjerano našminkana. O nakitu da se ni ne govori, zapravo staviti nakit na tevhid izraz je potpunog nepoznavanja običaja lijepog ponašanja.Ženin ukupni izgled treba da odaje umjerenost.
Isto se očekuje kada je riječ o ponašanju:koliko god nije red plakati i naricati, isto toliko nije red ogovarati umrlu osobu ili prisutne, pričati neumjesne šale, svađati se,jednom riječju nije red nedolično se ponašati.
Prisutne na tevhidu prekrivene su namazbezom dok se uči, što se očekuje i od nemuslimanki koje također mogu prisustvovati ovom činu. Namazbezom je pokrivena sva kosa.
Kod pripremanja tevhida veoma je važno obezbijediti mjesto za brojne cipele koje se skidaju kao i mjesto za kapute, mantile i dr. Sve treba da je uredno složeno, po mogućnosti u posebnoj prostoriji, tako da ne smeta normalnom održavanju skupa.
Lijepo je da svaka žena sa sobom ponese namazbez i vlastite papuče, pa i tespih, jer domaćini vjerovatno neće moći obezbijediti svakoj ženi par papuča, a sjediti bosih nogu nije baš naročito lijepo, a zimi niti prijatno.Ovaj skup se može održati i u džamiji,naročito sedmina i četrdesetina.
Kod prvog „žalosnog“ tevhida ništa se ne iznosi.Ovom prilikom se ne sjedi već se odmah po završetku molitve svi, sem rodbine, razilaze.
Kod slijedećih tevhida se poslužuje kahva, a na kraju podijeli pecivo, tačnije pletenice ili paklama, da svak od prisutnih pojede „pred dušu“ umrlog.Najveće pletenice daju se buli. Naravno,svaka uredno zamotana u salvetu-što je ljepše i higijenskije.U nekim krajevima,u Travniku na pr.,na sedminu se dijeli mali somun zvani ptica i uz to, jedna svijeća, a poneko u pticu stavlja halvu.
Tevhid je specifikum Bošnjaka, jer nije poznat u svim krajevima gdje žive pripadnici islamske vjere.Čak nije poznat kao stalna praksa npr. ni u Hercegovini,iako ima mnogo porodica koje upriliče tehvid.Stoga je moguć,naročito ako se ima u vidu podjela peciva „pred dušu“, da se radi o običaju koji vuče korijenje još iz predislamskog perioda života naših ljudi na ovim prostorima.
Proučeni Kur'an poklanja se tek nakon 7 dana od smrti,potom nakon 14,42 dana,6 mjeseci i jedne godine.Tom prilikom se priređuje hatma.
U Sandžaku također nije običaj učiti tevhid.Tamo se odmah nakon ukopa uči odnosno poklanja hatma.Također se hatma poklanja, ne nakon 40 dana, već nakon 52 dana od dana ukopa.
Izvor:Mevlida Serdarević(Trebinje) i Ajnija Omanić(Počitelj):Bošnjačka kultura ponašanja;Sarajevo:Art 7.2009.
Priredio:Kemal Mahić