Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno srijeda, 03 Septembar 2008 23:23
Klikova: 1228
Jedan od stubova islama je mjesec Ramazan. Svi iskreni vjernici prilaze ovom
muslimanskom prazniku sa ljubavlju i odgovornošću te kao Božiji robovi ispunjavaju
amanet vjere, tradicije, identiteta. Veličanstvena atmosfera zavlada u muslimanskom
svijetu od Australije do Kanade. Obaveza svakodnevnog posta, uzdržavanja od tjelesnih
užitaka, jedinstvenog ponašanja čini ljude, vjernike gordim i ispunjava ih nadom da će
zaslužiti Božiju milost.
Svi oni koji ne upražnjavaju islam a živeći u
multikulturalnom svijetu obrate pažnju na islamske vjernike i poštuju njihove
obaveze.To rade odgojene i civilizirane osobe. Autorova sjećanja na Ramazan sežu na polovinu prošlog stoljeća.Još kao
dječak,zajedno sa svojim vršnjacima,okupljali smo se oko džamije Gožulj
očekujući da imam džamije na Gožulju okuiše akšam.U tom iščekivanju
prolazili su posljednji minuti dnevnog posta.Svi smo čekali uzvišene
riječi molitve“Allahu ekber…“.Tih godina nije bilo
radio-prijemnika,televizije,pa da muslimanski svijet bude obavješten
kada nastaje akšam i počinje iftar.S obzirom na „tretman“ vjere,i da je
bilo tehničkih pomagala,opet bi vladala neobavještenost.Do Ljubuškog i
Gožulja rijetko su dolazili takvimi i vaktije,a da su i dolazile,veliki
broj vjernika je bio nepismen,pa ovi dokumenti ne bi koristili svrhi,kao
što je to danas.
Autor je svoje djetinstvo proveo sa nenom Habibom Lalić
rođ.Mujezinović,koja je stanovala za Lalića kulom.Moj zadatak je bio,da
budem kod džamije Gožulj,u trenutku oglašavanja akšama i onda trkom,što
prije,da krenem prema domu svoje nene,do Lalića kule,i da trčeći usput
stalno aklamujem „Akšam,akšam“ kako bi i drugi vjernici tim putem saznali
da je vrijeme iftara!
Moje uzvike „Akšam,akšam“ tada su mogli da čuju,pa da se „omrse“ sljedeće
kuće sa svojim porodicama,na potezu Gožulj-Lalića kula:To su bili-Ajiša
Nikšić(Cuca),kuća Safe Mahića,kuća Rezaka Dizdarevića,kuća Najle i Nibe
Ombašić,kuća Razije Mahić,kuća mojih roditelja Nure i Hase Mahića,kuća
Alije Mahića(Krivo),kuća Hame Fazlinovića(Make)kuća Mehe
Lalića(Cojle),kuća Hajre Ombašić,kuća Nune Fazlinović,kuća Eme
Dizdarević(Aganovica)kuća Ašik Osmana,kuća Muje Bilića,kuća Fatke
Fazlinović,kuća Nure Ombašić,kuća Nedžiba Alendara,kuća Zekije
Alendar,kuća Tidže Mahić(Vehabovica)kuća Derve Mahića(Čarla)kuća Arifa
Mahića,kuća Ismeta Gujića(Roše),kuća Husage Bilića,kuća Bećira Lalića,kuća
Sulejmana i Hase Mujkića.kuća Avde Lalića(Cuni)kuća Hamida Lalića,kuća
Alije Mujkića,kuća Alije Lalića(Dolar) i na kraju kuća Habibe Lalić.To je
bio niz kuća nosilaca i članova njihovih porodica.Džematlije na Gožulju
znaju da danas na ovom potezu nema muslimanskih vjernika ali neka ovaj niz
ostane zapisan za buduća pokoljenja i vremena!
Kada bi sve obavjestio ulazio sam u neninu kuću,koja je svaki put postila
5-10 minuta vremenski duže,radi dužine moga pretčanog puta od džamije Gožulj
do Lalića kule.
Onda je nastupao ritual iftara.Na stolu bi se našla ukusna zehira,slana i
slatka.Mirisi su ispunjavali kuhinju,jer se pravila hrana sa orjentalnim
začinima uz veliku ljubav prema prazniku,prema ukućanima.Na dagari su bile
pripremljene savijene cigare od domaće škije,džezva sa kafom se podgrijavala
na vatri koja je iznešena iz šporeta u dagaru-Pošto nije bilo „struje“ ova
plamteća vatra je bila jedina svjetlost.Nena bi blagobojazno jela i pričala o
provedenom danu.Ja sam joj bio i muž,i sin,i kćerka,i sestra,i komšinica.Mrak
je nastupio već u akšam pa je atmosfera imala elemente mistike i
čarolije.Iščekivali bi eventualnu posjetu koja je trebala razbiti
usamljeničku monotoniju. Nena je nakon iftara učila Kuran,potom klanjala,a
unuk se pridržavao uz nenine skute i dimije.Nakon jacije nena bi pričala priče
unuku,koji bi ubrzo zaspao,pripremajući se u snovima da opet sutra
„obeseli“svoje komšije na Crkvici,Bobovištu,Diklanači,Lalića kuli,da je
Božijom voljom stigao novi akšam!
Neka je svim ljubušacima islamske vjeroispovjesti,ma gdje bili,blagoslovljen Ramazan!
Neka je rahmet duši,svim umrlim,iz navedenih kuća od Gožulja do Lalića kule.
Kemal (Kemo)Mahić,profesor
