Ta se porodica u „Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“ piše Vazlinovići a taj način pisanja je posljedica izgovora kod jednog dijela hrvatskog i srpskog stanovništva glasa „f“ u nekim riječima.
Kačić u proznom tekstu Razgovora navodi Muju Vazlinovića i o njemu piše doslovno ovo pod datumom 28.januara 1662:“Dođoše Gabeljani i Ljubušani,da porobe selo Lovčanj…U tom boju bi ufaćen arambaša Mujo Vazlinović iz Ljubuškoga i arambaša Marko Vajić…Taj podatak Kačić je preuzeo od kroničara Šilobadovića,samo što taj kroničar događaj stavlja na 28.srpnj 1662.,a ime muslimanskog ratnika i zarobljenika navodi u još iskvarenijom obliku izgovora i pisanja:Voslinovići,i ne ističe uopće da je iz Ljubuškog.
Fazlinovići su doista ljubuška porodica.I danas žive u tome mjestu dvije njihove kuće u Crkvici u Gožulju(1977!),a tri u donjem(ravnom) dijelu grada.U novije vrijeme zovu se i Bešlići.Jedna porodica Ljubuških Fazlinovića živi i u Sarajevu(1977.)U nedavnoj prošlosti Fazlinovići su bili trgovci u ljubuškoj čaršiji.Stara je to porodica,broji više od tri stotine godina,što se vidi već iz savremenog zapisa P.Šilobadovića o Muji Fazlinoviću iz 1.662.godine(doba kandijskog rata).Očito je da taj Mujo Fazlinović,kad je zarobljen,oslobođen iz mletačkog ropstva,bilo otkupom ili zamjenom,jer ga Šilobadović ponovo spominje 1668.godine i piše da je veljače te godine Mujo Veslinović(sad prezime piše tako) samo sa 12 „Turaka“ dočekao pet hajduka na Radosalju kamenu,jednog hajduka su ubili,drugoga ranili,ali taj uteče,i ostali utekoše,ali jedva.
Neki članovi te porodice bili su u prošlosti čifluk-sahibije i imali zemljišni posjed u Proboju,selu između Ljubuškog i Vitine.Etnograf Jevto Dedijer,ispitujući naselja i stanovništvo Hercegovine,pa tako i Ljubuškog koju godinu prije 1909,našao je u tome selu tri kuće Fazlinovića i zabilježio vrijedan podatak,sigurno po sjećanju i kazivanju samih Fazlinovića,da je ta porodica doselila u Proboj iz Ljubuškog prije sto godina,a to znači nagdje u prvim decenijama 19.stoljeća.Grana Fazlinovića i danas živi u tome selu.
Jedna Fazlinovićka,imenom Duda,zabilježena je u literaturi kao dobrotvor;izgradila je čatrnju u dvorištu džamije u Prilazu u Ljubuškom,koja je 1281=1864/65.godine podigao njezin muž,ljubuški muderis i ugledna ličnost toga doba hadži Mehmed Krehić.
Iz te porodice potječe i Ibro Fazlinović,član nacionalno-revolucionarnog pokreta „Mlada Bosna“.
Izvori:T.Matić:Djela Andrije Kačića Miošića(Zagreb, 1942.)
Jevto Dedijer:Hercegovina,antropogeografske studije;Bgd 1909.
Hivzija Hasandedić:Islamski spomenici Ljubuškog i okoline;Takvim 1970.Sarajevo
Mahmud Konjhodžić,Kronika o ljubuškom kraju;Ljubuški 1974.(Knjiga prva)
Autor:Alija Bejtić:Ljubuški i Ljubušaci u Kačićevu „Razgovoru ugodnom naroda slovinskoga“;Sarajevo 1977.
Priredio:Kemal Mahić
Foto: Ana Tolić
Foto: Belma Fazlinović