SENKA MARIĆ: ZA NAŠE MAJKE

Za naše majke

što nas naučiše kako bol se pod rebrima nosi

ko dukat na prsluku izvrnutom

I dah zaustavlja u prsima

kad oduzima se sve ono što nikad nam pripasti neće

a lude nam glave usanjaše na jastucima mekim

Pa ispiremo veš na ruke

pod hladnom vodom

ne bi li i srce zaledile

I iglom prikrivamo drhtaj prstiju

dok tugu kao konac ušivam

u goblene što poslije će godinama blijedeti na našim

zidovima

I brzim,žustrim, teškim pokretima

u tijesto od hljeba umijesimo i zvuk koji nam srce

bubnja u ušima

i posmatramo kako  se po njemu hvata smeđa tvrda

kora dok se peče

pomislivši na to srce što se više i ne čuje da tuče

Ptice i lišće i sunce umiru u našem prozoru

dok ga trljamo zgužvanim novinskim papirom

da bude što čišći, što čišći

kao da ga nema

I još samo da naučimo iz njega iščistiti

i taj odraz iz kojeg nas gleda njeno lice

dok drhtavom rukom prekriva usne

i bježe riječi

Proći će, kćeri, proći će

 

ARSENAL

 

Koje je to oružje kojim raspolažeš?

Otupjeli nož?

Slomljeno koplje?

Tvoja ruka je preslaba za mač!

I na koga bi ga na kraju trebalo potegnuti?

Čije to glave lete

u tvom krvavom pohodu da izbjegneš očaj?

Umorna

odbaciš sve to

I onda

plač

plač

plač

 

Senka Marić je rođena u Mostaru 1972. godine.Objavila je dvije knjige poezije:Odavde do nigdje, 1997.,i To su samo riječi,2005 godine.Piše poeziju i prozu,te se bavi i esejistikom i književnim prevođenjem.Dobitnik je nagrade „Viteškinja poezije“ 2013,g,,te prve nagrade Zija Dizdarević 2000.godine.

Članica je Društva pisaca i PEN Centra Bosne i Hercegovine.

Izvor:Senka Marić:“Do smrti naredne“,Planjax,Tešanj 2016.

Izbor:Kemal Mahić

1268 Posjeta 1 Posjeta danas