Zagleda se Mujo u Nizamu,
Gledali se tri godine dana.
Kad četvrta godina nastala,
Razboli se lijepa Nizama.
Bolovala dok je ramazana,
A umrije uoči Bajrama.
Osto Mujo žaliti Nizamu.
Svaki dan joj mezar oblazio,
Nad mezarom Fatihu učio.
Jednog dana Mujo ne otiđe,
Ne otiđe da mezar obiđe.
Al’ ga na snu pokara Nizama,
Što ne dođe da mezar obiđe,
Kad tu klanja lijepa Nizama,
U ruci joj tespih od merdžana.
Kad joj Mujo priđe malo bliže,
Ona mu se gajb učinila.
Uze Mujo tespih od merdžana,
Tespih mu se u ruci istopi.
Izvor:Ibrahim Hodžić:“Ramazan i bajram u narodnom i duhovnom stvaralaštvu(Preporod 1979).
Izbor:Kemal Mahić
1752 Posjeta 1 Posjeta danas