Fudbal se u subotu popodne crvenio u Goraždu, u kojoj je Velež izgubio od Goražda, doživjevši prvi prvenstveni poraz.
Još prije početka proljećnog nastavka, među navijače Veleža se, ne bez razloga, uvukao strah od “igara” izvan terena, a sve s ciljem da se Rođenim onemogući povratak u premijerligaško društvo. Dobro je poznato, i to ne treba ponavljati, da mnogima smeta Veležovo sveto ime, njegova crvena boja. njegovi navijači i njihova fanatična ljubav i odanost voljenom klubu.
Smeta im što se klub stabilizovao u svim segmentima, što je izgrađen novi stadion, koji svakim danom dobija izgled kakav i zaslužuje klub koji na njemu igra.
Smeta im što je Velež furiozno krenuo u prvenstvo, što je rezultiralo osvojenom titulom jesnjeg prvaka i prednošću od 7 bodova ispred drugoplasiranog Olimpika. Igre Veleža plijenile su pažnju svih fudbalskih sladokusaca i velikog broja istinskih velikana najljepše sporedne stvari na svijetu. Smetalo im je što Fajić, Zvonić, Ovčina i ostali vezu preklijepi fudbalski goblen na zelenom tepihu, što njihove utakmice posmatra više gledalaca i od premijerligaša.
I, krenulo se sa prljavim igrama, koje su potvrdu dobile u suđenju Kenana Bajraktarevića, koji je “pravdu” dijelio tako da Rođeni nikako mogli da pobijede ili osvoje bod. Nije sramota izgubiti, jer je fubal igra u kojoj se dobija ili gubi, ali je sramotno i, za fudbal, pogubno da čovjek u crnom odlučuje o pobjedniku. Svi oni koji su juče bili na stadionu uvjerili su se da je presuda Veležu izrečena i prije izlaska na teren. Vrhunac sudijske bestijalnosti je i dodjeljivanje žutih kartona Zvoniću i Vehabovića, kako ne b i imali pravo nastupa u sljedećem kolu.
Velež je, to treba otvoreno i glasno reći, pokraden u Goraždu. Bajraktarević i njegovi nalogodavci bacili su ogromnu mrlju, koja će se teško oprati i već nakon drugog odigranog kola nagovjestili ko će biti putnik u premijerligaško društvo.
Ako je tako, a sve govori da jeste, onda ljudi koji su u rukovodstvu Prve lige FBiH trebaju prekinuti prvenstvo i već sada proglasiti Olimpika za prvaka. I da otvoreno kažu zašto im smeta Velež. Vrijeme je da maske padnu i da lakrdijaši pokažu svoje mračno i prljavo lice.
Jadno da jadnije ne može biti. A Bajraktarević i ostali s poganim namjerama neka mirno spavaju sa nečistom savješću.
Velež je, neka dobro znaju svi njegovi dušmani i rušioci, svetinja, simbol, on se voli kao majka, za njega se navija od kad ga majka zadoji pa do groba.
Nova sloboda, Fazlija Hebibović
