U tom bezumlju ubijena su i 102 prijedorska pupoljka. Zauvijek su oteti iz zagrljaja svojih roditelja, “iščupani” su iz školskih klupa i vrtića, iz svojih kolijevki. Fikretu Bačiću su 25. juna 1992. godine ubili sve – suprugu, sina i 30 članova porodice i rodbine. Za kostima još uvijek traga.
“Mi smo 2014. godine podnijeli inicijativu za izgradnju spomenika, pisali smo ombudsmenima da napravimo spomenik edukativnog karaktera. Prikupili smo 1.175 potpisa, ali do danas nismo dobili dozvolu. Sastanak s gradonačelnikom smo održali 7.7.2018. godine kada je obećao da će do 12. mjeseca održati sastanke s odbornicima kako bi se to stavilo na dnevni red sjednice Skupštine te da će se imenovati tijelo koje će rukovoditi izgradnjom, odrediti vizuelni izgled i lokacija izgradnje. Sve je to bila kupovina vremena”, rekao je Bačić za BHRT.
Dogovor je bio i da se napravi kompleks spomenika zajedno za djecu ubijenu u Drugom svjetskom ratu i ratu 1992.-1995. Gradonačelnik ih, uprkos pozivima i pismenom upitu, nije više primio na sastanak.
Na trgu su danas postavljene 102 ruže, a na svaku je bilo zakačeno po jedno ime. Ruže su poredane u krug i simbolizuju spomenik kojeg nema i djecu koje više nema.
Kozarski vjesnik objavio je danas čitulju za ubijenu djecu na dvije strane i to potpuno besplatno. Bačić je kazao kako je direktor izjavio da će pretrpjeti kritike, ali da je to jedan vid satisfakcije za roditelje ubijene djece i put ka pomirenju.
Podsjetimo, u Prijedoru i okolini ubijene su čitave porodice. U strahovitim likvidiranjima i mučenjima ubijeno je 3.176 Prijedorčana, a hiljade ih je prošlo kroz logore ili zauvijek protjerano.
