Nema u medijima slike Ibrahima Marića koji sa dvije naprtnjače vode, jedna na leđima, jedna na prsima, hrabro ide u prvi mrak u brda kako bi pomogao gasiti zaostali krak velikog požara. Slike nemamo ni mi, a bilo bi lijepo vidjeti čovjeka koji uz sav teret u ruci nosi i grozd grožđa za one koji su se ranije uhvatili u koštac sa vatrenom stihijom.
Osim njega vatre u Hercegovini iznjedrile su brojne heroje o kojima se malo piše. Na svom Facebook profilu jednu od tih priča sa nama je podijelio Vedad Kajan opisujući kako se gasio požar od Kvanja prema selu Svačići i Malom Polju. Uz članove Dobrovoljnog vatrogasnog društva Jugoistok Mostar – Blagaj vatru na nepristupačnom terenu su gasili mještani Malog Polja, Blagaja i Mostara, dobrovoljci i članovi Građanske inicijative „Jer nas se tiče“.
Požar u Svačićima nije bio nimalo naivan, vatra je kako piše Kajan bila među kućama i štalama. Vatra je buktila iznad cijelog sela a mještani su je obuzdavali pumpama uz pomoć kojih su polijevali prostor iznad kuća. Ljudi su se odmah poslije posla priključivali da pomognu, umor je činio svoje. Gasilo se do mraka kada je visoko u šumi ostao još jedan krak. Trebalo je sat vremena penjati se po kršu da bi se došlo do tog mjesta, a voda se jedino mogla dopremiti u naprtnjačama. Tada je na scenu stupio Ibrahim sa još nekoliko svježih momaka. Iznad Malog polja stigla je u tri ujutro poruka da je vatra ugašena.
Ibrahim i svi volonteri i dobrovoljci koji su gasili požar primjer su hrabrosti i ljudskosti, jer mnogi od njih nisu imali veze s područjem gdje se vatra gasi. Zahvaljujući takvim ljudima BiH opstaje, uprkos nakaradnim politikama koje se ne mogu dogovoriti ni oko spašavanja ljudi i njihove imovine.
Patria, Ernad Metaj