U jednom jezercetu živjele nekad tri ribe.Bile su ondje veoma sretne i jako su voljele svoje jezero.Nisu mogle niti zamisliti da žive negdje drugo.Bile su spremne izdržati svaku muku i nevolju,samo da ne napuštaju svoje voljeno jezero.
Sudbina je htjela da nekoliko ribara jednog dana dodu na pecanje na to jezero.Jako su se obradovali kad su opazili u jezeru tri lijepe ugojene ribe.Razgovarali su o tome kako ce ih sigurno bez puno muke upecati,i unaprijed su se radovali dobrom ulovu.
Ribe su cule njihov razgovor i veoma su se zabrinule,iako je postojao potok kojim se moglo pobjeci iz jezera,njima se nije napuštalo svoj dom.Ipak,najmudrija medu njima shvatila je da,ako želi spasiti svoj život,mora pobjeci iz jezera.Ni njoj se nije napuštalo jezero,ali kakva korist od jezera ako je ribari upecaju?
Prvo je htjela pozvati i svoje prijateljice da pobjegnu skupa,ali onda odustade od te nemjere.
Rece:“Sa njima se savjetovat necu,reci ce mi da se uzdam u sudbu i srecu:ako savjet želiš,pametnog potraži.što budala kaže za savjet ne važi.“
Mudra riba ovako je razmišljala:“Ako pozovem svoje prijateljice da podu sa mnom,znam da nece htjeti i da ce i mene odgovarati od te namjere.Možda me cak i uvjere da ostanem s njima,a onda cemo skupa stradati.Najbolje da pobjegnem i uopce im se ne javim.“
Mudra riba je znala da ce ribari svakog casa baciti mreže u jezero,pa odluci što prije pobjeci.Njene prijateljice vidješe kako odlazi,ali uopce se nisu obazirale na to.Tako mudra ribica pobježe iz jezera u potok,onda u neku rijeku,a iz rijeke u more.
Kad stiže u more shvati da joj je tu svakako mnogo ljepše nego u njenom jezeru.dok je živjela u jezeru mislila je da na svijetu ne postoji bolje mjesto,a sad je stigla u prostrano more puno hrane,mnogo ljepše i za život ugodnije od njenog jezera.
Širokoga mora riba napokon se dokopala,nakon što je dugo rijekom putovala;mnogo muke i nevolje na putu je snade,naposljetku ipak utocište divno nade.
A šta je bilo sa druge dvije ribe?Kad su ribari zabacili svoje mreže u jezero,odlucni da pošto-poto uhvate ribe,one su shvatile da su trebale pobjeci sa svojom drugaricom.Jedna od te dvije ribice bila je manje naivna od druge,pa odluci da se,kad vec nije na vrijeme pobjegla,pokuša barem sada nekako spasiti.Odlui se pretvarati da je mrtva,nadajuci se da tim lukavstvom može spasiti život.Znala je da to može biti veoma opasno,ali ipak izroni na površinu jezera i okrenu stomak ka nebu,pretvarajuci se da je mrtva.
Jedan ribar je izvuce iz vode,pogleda je i rece svojim drugovima:“Šteta;lijepa riba,ali sad kad je mrtva,nama je beskorisna.“Onda baci ribu na pijesak,a ona se neko vrijeme pritajila i ležala je ukoceno kao da je zaista mrtva.Ribari onda svu pažnju usmjeriše na trecu ribu,a ova riba koja se pravila mrtva to iskoristi te se,neopaženo i krišom,izmigolji i vrati se nazad u jezero.Ondje se pritaji u plicaku tako da ribari nisu ni primjetili da je tu.
A treca ribica,naivna i lakovjerna,nije se ni pokušala spasiti.Istina,neko vrijeme izmicala je ribarima,ali je napokon uloviše u mrežu.Jedan ribar spremi je u svoju torbu,a onda ribari podoše nazad u grad.
Nesretna ribica još neko vrijeme se koprcala u torbi,mada je znala da je vec prekasno.Cak da se i uspjela izvuci iz torbe,našla bi se na suhom,a znamo da ribe mogu živjeti samo u vodi.Jadna ribica sad se kajala zbog svoje nepromišljenosti,ali bilo je kasno za kajanje.
Izvor:ZAMBAK