Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno četvrtak, 06 Januar 2011 09:40
Klikova: 816
Jos su nam u sjecanju mnoge nase komsije koje su se bavile proizvodnjom meda.Kada bi prosetali gradom po uglovima smo mogli vidjeti grupe od 2-3 osobe kako zucno razmjenjuju iskustva iz hobija kojima su se bavili.Rijec je o ribarima,medarima,sahistima…
Mogli smo vidjeti Ahmeta Terzica,Matu Krsticevica,Neseda Konjhodzica,Zvonku Vrankica,Husu Sukalica,Danila Lucica,Mahu “Sadzaka”,Ikana i Stanka Lucica u Ljubuskom ili Esu Mesihovica,Rasica,Boras Antu ili Tahira Mesihovica u Vitini kako “eglenisu” o pcelama.Svi su oni analizirali klimatske tokove,”rojenje”,bolesti koje su se pojavljivale u njihovim kosnicama,razgovarali su o “ispasi” i “preseljavanju” svojih matica.Svako od njih je imao svoju “filozofiju” i ljubomorno je cuvao,smatrajuci da je ona najispravnija.Moglo se primjetiti da su “odani svojoj stvari” i svi oblici privrzenosti su trazili takvu “vjernost” kakvu su pcelari pokazivali prema svojim pcelama.
Prije rata BiH je imala oko 150.000 kosnica a pcelarstvom se bavilo oko 30.000 ljudi. U proslosti med je smatrn bozanskim darom koji je poslat ljudima za srecu.Kako divno zvuce rijeci
da je med”sok od nebeske rose”Osim proizvodnje “tecnog zlata prirode”,uloga pcela je vazna kod oprasivanja bilja,jer taj proces dovodi do oplodnje i razvitku ploda-sjemena.
Pcela(apis mellifera) u procentu od 80% ucestvuje sa drugim insektima u procesu oprasivanja.
Tako pjesnik pjeva:
“Gdje god ti nema marljivih pcela
Nemaju voca takova sela”.
U novije doba pojavili su se neki “novi decki”,koji su bili nerodjena djeca kada su se pcelarstvom
bavili navedeni na pocetku teksta.Medju njima nasu paznju privlace braca Bilic iz Lisica.Mi koji
zivimo u Sarajevu posjecujemo redovito “Sajam meda” koji se organizira vise puta godisnje.Tada
primjetimo sve “medare” iz Ljubuskog-Antu Bosnjaka,Mucica,Kordica,Kvesica,Colinu…Svi su
susretljivi sa Sarajlijama a narocito sa Ljubusacima.S obzirom da sam predavao Bilicima i da mi
je supruga rodjena u Lisicama,najvise se zadrzim sa bracom Bilic u razgovoru,na picu…
Trgovci na “Markalama:,kada prodaju zrelo voce(kruske,kajsije,breskve) uzvikuju svako malo “Med medeni”.Upravo taj “med medeni” imaju braca Bilic.To je citava paleta proizvoda na bazi meda-med, pcelinji vosak,propolis,polen,med u sacu…
Oni nude kaduljin med,bakarnosmedje boje,cvjetni(livadski) med,vrijeskov med,crvenkastosmedje boje,sumski med,tamne boje.Primjetili smo da braca Bilic u Sarajevu imaju svoje stalne musterije i da se najvise posjetilaca sajma zadrzava kod standa na kojem pise “Braca Bilic”.Njihov med se moze nabaviti u apotekama Sarajevo,sto najbolje govori o kvaliteti meda.
Ono sto se “medeno” kod njih vidi je istinski bratski odnos pun sloge,ljubavi i postovanja.Na njihovim licima vidis da si dobrodosao i da imaju razumjevanja za sve ljude.Bio sam vise puta prisutan kada su penzionerima rapidno smanjivali cijenu meda saosjecajuci sa njihovim teskim polozajem i mizernim penzijama.
Srdacni,susretljivi,komunikativni,hercegovacki ostroumni ostavljaju utisak prijatelja.Da li je malo reci da se radujemo kada stignu u sarajevo.Tada osvjezavamo uspomene na ljude i dogadjaje iz Lisica i Ljubuskog.
Cujemo onaj govor,onu nasu “ikavicu” koja nas vraca u iskon,u “ljepotu koju vidimo u oku promatraca”.
U nekakvom sivilu prosjecnosti to nas obogacuje i cini sretnim do nekog novog susreta.
Postujuci ljubusake u Sarajevu, a Boga mi i svog profesora, braca Bilic su pomogli osnivanje “kluba ljubusaka” u Sarajevu. Ganuli su nas takvim potezom. To visoko cijenimo. Nase prostorije su ukrasene proizvodima brace Bilic, prozivodima koji su osvojili mnogobrojna priznanja i medalje u razvoju i unapredjenju pcelarstva BIH.
Neka ovaj tekst bude jedan mali dio zahvale i paznje koje osjecamo prema odgojenim i kulturnim pregaocima kakvi su “braca Bilic”.
Kemal Mahic