Mile Stojić(1955) je rođen u Dragićini(BiH).Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.Radio je u Sarajevu(urednik časopisa) i u Beču, kao lektor na Bečkom univerzitetu.Mile Stojić je završio Gimnaziju u Ljubuškom,pa među „djevojkama moje mladosti“ ima dosta Ljubušanki…
Djevojke moje mladosti,nausikaje
Djevojke moje mladosti,dijane,danaje,lolite
imaju tek četrdeset,a već sijede kose,izborana čela,
smežurane ruke
te „ladylike za šivaćim strojevima“
Mnoga od njih već je ogrubjela,zaboravila ljubav
kao što se zaboravi strani jezik.
Djevojke moje mladosti,rute i sulamke
Djevojke moje mladosti,primorkinje vile
imaju velike i prazne oči
Sve svoje suze su isplakale
A bile su kao stvorene za nevjerstva,sestre estere i judite
Sva svoja nevjerstva one su potrošile
u skloništima,u podrumima,u redovima za kruh
sve svoje grešne misli one su darovale mrtvacima
Ponekad u prolazu mi se nasmiješe
al više brižno,kao majka nerazumnom djetetu
Kad im,onako uz kavu,spomenem propuštene mogućnosti
kažu:ti si otišao,i tebi je do toga.Ti ne znaš kako je
kad ogugla se na sve
Kad život postane tek puko odbrojavanje
Njihove teške kose ponekad mrsim u snovima
Njihove gorde stražnjice dodirujem šuštajem svile
Njihove male grudi nježno prekrivam dlanovima
i pomislim:zaboga, za deset godina sve one će biti mrtve
Brzo će poumirati te boginje moje mladosti,
skršene ratom,glađu i suzama
te penelope bez prosaca,nevjestice ugaslog osmijeha
Ti davni nedostupni i tajanstveni bunari užitka
te antigone što zazivaju prazninu,prazninu bez nade
prazninu bez odjeka
Izbor:Kemal Mahić