Pojam tevhid dolazi iz korijena arapske riječi vehade,juvehidui,tevhiden,a znači „učiniti nešto jednim“To je islamski izraz za monoteizam,tj.svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha,a ujedno je i dobrovovoljni vjerski obred kojim se veliča Božje ime i naglašava njegova jednoća.
Stoga je islam kao religija nazvan tevhidom jer se temelji na toma da Allah jedan u svojoj vlasti,u svojem biću i svojim svojstvima u čemu mu nema nitko sličan,te on nema sudruga.Tako da postoje tri vrste tevhida od kojih je svaka nužna drugoj te se nijedna ne može odvojiti od druge,a one su:
Tevhid rububijeta i vlasti,Tevhidul esmai ve siffat i Tevhidul-ulubijet.
Tevhidul rububijeta i vlasti potvrđuje kako je Allah,gospodar svega,stvoritelj i opskrbitelj te da on daje život i smrt,korist i štetu i da njemu pripada sva vlast.U njegovim rukama je svako dobro,i jedino on može učiniti ono što hoće.
Tevhidul esmai ve siffat je učenje da je Allah svemoguć te da ga ne obuzima san i drijemež.Njegova volja se ispunjava,a on sve vidi i čini,te je blag i milostiv.
Treća vrsta tevhida je tevhidul-uluhijet koji se temelji na iskrenosti obožavanja Allaha.To podrazumijeva iskrenu ljubav,strah,oslonac,nadu i upućivanje molitve samo jednom Bogu.
Suprotno od tevhida je širk što na arapskom znači „podjela“,tj.idolopoklonstvo ili politeizam u prenesenom značenju.
Izvor:Katolički tjednik