Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak bio je među prvim bošnjačkim intelektualcima koji su pokrenuli kulrurno-historijski i literarni rad.Osnovna mu je zadaća bila da se uz narodni govor prihvati zapadno pismo,ali da se nastavi tradicija i sačuvaju orijentalne religiozne specifičnosti.Kapetanović je bio istaknuta ličnost i na književnom i političkom području.
Isticao je:
Bošnjak koje vjere bio da bio,on je opet usto pri svojoj narodnosti,vazda i uvijek svaki bosanski muhamedanac veliki je musliman-možebiti veći neg oni što živi u Arabiji-ali nije se nikad svoje narodnosti odrekao,već ju je vazda dobro čuvao kano svetu stvar.
Prvi je počeo sakupljati narodne poslovice,zagonetke,narodne pitalice i priče.Plod tog dragocjenog rada bila je knjiga Narodno blago(1887).Sadržavala je i narodne anegdote,mudre izreke,narodne i izvorne alhamijado pjesme,te manju zbirku poslovica prevedenih sa arapskog,turskog i perzijskog jezika.
Pisao je:
Eto ti,znaš mili narode,jedna lijepa hronika vlastitog i značajnog blaga,pak se mudro i vješto s njim služi kao što su nam se i naši pradjedovi uvijek služili i svoje misli tako krasno izražavali.
U poslovicama,izrekama,uputama Kapetanović je širio znanje i uticao na obrazovanje mladih.
Pisao je:
Ako hoćeš da si dobar,ne čini drugom što tebi nije drago.
Ako neće zlo od tebe,bježi ti od njega.
Nije pisao kako pobjeći od zla,ali je smisao njegovih uputa išla ka tom.
U poslovicama i izrekama se izražavao naš čovjek,njegova prošlost,historija,pogledi na život,jednom riječju životno iskustvo.Zapažao je da su drugi uznapredovali,pa je želio da i njegov narod ide ukorak s vremenom,da prati događaje i uljepšava život.
Izražavao je misli,ali tako da istakne ono što je najvažnije.Izreke nisu izmišljene već su plod saznanja i želje za poukom.Odavno se zna i ko zna koliko puta ponavlja se izreka:
Da je pamet do kadije,kao što je od kadije,drukčije bi bilo ili:
Dok djevojka,baš ko srna,kad nevjesta,baš ni s mjesta.
Onaj koji je sačuvao ovu izreku,svakako mu se tako nešto ili isto moralo dogoditi.Snaha mu ili žena obećavala sve,ali od obećanja ništa.
Narod je pokazivao da u životu postoje zakoni.Kapetanović o tome nije htio pisati nadugo i naširoko,već kratko i jasno,na primjer:
Ne udaje se Fata,neg*Kobilja Glava.
(Priča se da je u Sarajevu bila jedna veoma ružna djevojka,imenom Fata.Pošto je imala u selu zvanom Kobilja Glava svojih čifluka,pa je bila i osim toga imućna,to se udala za jednog prvaka;kad se glas raznio da će se ona naskoro udati,rekoše njezine komšinice spomenutu izreku).
Izvor:Muris Idrizović-Vodič kroz lektiru(SA 2000);