„Kad te upitaju o Meni Moji robovi,reci im,da sam Ja blizu,uslišavam dovu onoga koji moli,kad me zamoli,pa neka se i oni Meni odazovu i nek Me vjeruju,ne bi li bili na pravom putu“(Kur*an)
Riječ dova je arapskog porijekla(duaun-molba,molitva),a podrazumijeva tekst molbe upućene Allahu,(dž.š.).Dove se uče u raznim prilikama,kao:dova,poslije tevhida,mevluda,ili završenog hifza,u toku uzimanja abdesta,na hutbi,hatma-dovi,prilikom klanja kurbana,puštanja brade,na otvorenju novosagrađene džamije,poslije jela,nakon sklopljenog braka,po nadijevanju imena,za zdravlje i ozdravljenje,dova pokajanja(istigfar),kišna dova,dova na kaburu itd.Mjesto gdje se svijet okuplja radi dova poznata su kao dovišta.Dova u islamu ima svoje mjesto,usmjerava muslimane i daje im podsticaj i ohrabrenje u svim životnim prilikama.Islam preporučuje dovu i obraćanje Bogu,ali i život po njegovim odredbama.
Tekst za dovu se uzima iz Kur*ana,Hadisa,a može se služiti i tekstovima nadahnutih pobožnih učenjaka.Koliko su se dove učile,pisale,prepisivale i štampale,u islamskom svijetu,a i kod nas,svjedoče mnoge zbirke.Kod nas su neke zbirke štampane,a veoma veliki broj ih ima u rukopisu sačuvane.
Dova je našla svoje mjesto u muslimanskoj narodnoj pjesmi i obožavala je osjećanje i potrebu vjernika da je upotrijebi i Bogu se obrati,kako se vidi iz donjih stihova:
Halil Muji poletio ruci,
Poljubi ga u bijelu ruku,
I poljubi Ličkog Mustajbega,
Tu mu Turci dovu učiniše,
Na avliji konje pojahaše,
Iz kapije konje potjeraše,
Pa odoše poljem zelenijem…
U stihu „Tu mu Turci dovu učiniše“ znači:u ime Boga valja prilaziti poslu,počinjati rad,akciju,sa kojom je On zadovoljan.Dovom se obraćati Milostivom Dobročinitelju znači rukovoditi se idejom dobročinstva i uvijek biti nadahnut plemenitim osjećajima prema svakome.
Musliman svaki dobar posao počinje obraćanjem Bogu,predaje se Njegovoj volji kako se vidi u slijedećim stihovima:
Hodže đulbe dovu učiniše,
A hadžije zikr donesoše…
Ili
Uči dovu,Ševal-efendija,
da bez dove ne ginu junaci!
Musliman čvrsta vjerovanja,koji vrši Božije zapovijedi,čuva se zabrana,smjelo ide kroz život i životne teškoće,oslanjajući se na Stvoritelja,a dova koju mu upućuje daje mu polet i snagu da istraje na tom putu,jer vjeruje da će mu Bog dovu ukabuliti(primiti) i posao se hairli završiti,kako se vidi iz pjesme Ženidba Ahmed-bega Vidovića:
Bog im dade,makbul dova bješe,
Te rastjera maglu i dimove,
Po onome polju Zlatarevu;
Sve je polje krvi poplivalo.
Izvor:Hifzija Suljkić-Islam u bošnjačloj narodnoj poeziji,Bemust 1997.