SADIK KHAN OSVOJIO LONDON

Khan nije jedini pripadnik manjina među svjetskim gradonačelnicima
Premda se može činiti šokantnim što je na čelu Londona neko ko nije bjelac i k tome je još i musliman,to uoće nije usamljen primjer u zapadnom svijetu.
Ahmed Aboutaleb,rođeni Marokanac,nalazi se na čelu Rotterdama od 2009.godine.
Ashok Sridhara,sin indijskog migranta,gradonačelnik je nekadašnje zapadnonjemačke prijestolnice Bonna.
John So,koji je rođen u Kini,bio je 102. gradonačelnik Melbournea.
Premda nije gradonačelnik velikog grada,bilo bi nepravedno s ove liste izostaviti Ilka Ćorkovića,Banjalučanina koji je kao izbjeglica 1992.stigao u Švedsku,da bi ondje danas,kao gradonačelnik Borgholma,pomagao izbjeglicama s Bliskog istoka.
Ovakvih primjera,s gradonačelnikom koji pripada etničkoj manjini,zasigurno je moguće pronaći još,ali je indikativno da gotovo po pravilu dolaze s područja kojima je zajedničko iskustvo protestantizma-naravno,ako zanemarimo situacije svojstvene totalitarnim režimima,poput nekadašnjeg SSSR-a,u kojima je centralna politička moć,povremeno prakticirana nametanjem svojih poslušnika kao eksponenata vlasti.
To što se u područjima koja baštine protestantizam lakše može desiti da do političke moći stigne čovjek koji ne pripada većinskom etnicitetu,ne bi trebalo olahko dovoditi u vezu s religijom već prije svega s činjenicom da je protestantizam svojom etikom pogodovao izgradnji zdravijih ekonomskih i društvenih odnosa u zajednici i da je,kao stub kapitalizma,uspijevao stvoriti klimu u kojoj je bitnije omogućiti slobodan protok kapitala i stjecanje profita,nego vječnu dominaciju nacionalnog sentimenta,koji,ako mu se dopusti da se bavi i pitanjima kao što je ekonomija,lahko postaje entropičan i poguban i za ekonomiju i za naciju.
Izvor:STAV