AHMED BURIĆ:NIKADA NIJE BILO MJESTA ZA NAS

Lokalni jalijaš,
nije da ga se nismo bojali
kad smo bili mali
stoji pored trafike
iste one koju je obio
prije trideset godina
i za to dobio batine u milicijskoj stanici
na Bjelavama.
Danas je stariji,ali ima isti onaj gard
Alaina Delona,Belmonda pokvarenih zubiju
gleda trafiku s nešto
blagog žaljenja,
poput starog pedofila
pred kojeg dolazi jedna od njegovih
prvih žrtava,zrela žena,majka
bižuterija na njoj odaje da nije baš našla
neku veliku sreću i da osveta da mu prospe
solnu kiselinu u lice i ne bi baš bila najbolje rješenje.
U vrijeme kad ju je odveo u podrum
to nije bilo kažnjivo.
Ni danas policija ne pronalazi lopove
koji obijaju.Našu unutrašnjost.
Nikada nije bilo mjesta za nas
ma koliko se trudili da otjeramo taj strah
i jednom i mi budemo heroji
obijemo trafiku i iz nje iznesemo cigare,
Alan Fordove,možda neki aparat za
brijanje i benzin za upaljače.
Trideset godina trebalo je da
vidiš onu istu sliku koja se događala
barem pet puta u nedjelji,
da se sjetiš da nikada nije bilo mjesta
za nas,osim za oči,
sve veći broj digitalnih aparata
uslikaće sve detalje na svijetu
u kojem neće ostati nijedna tajna
osim možda poneke u dnu ženske
torbe,s dvije table lexiliuma
i nikada ovjerenom patnjom
skrivanja stvari koje ne smiješ odnijeti
doma,ispod trafike na Mejtašu.
Izvor:Ahmed Burić-Maternji jezik,SA 2013.
Izbor:Kemal Mahić