3. svibnja 1992. godine, zločinačka JNA napala je središte Ljubuškog raketnim projektilima, pri čemu je usmrćeno dvoje djece. Unatoč desecima apelacija, ovaj je slučaj i dalje u ladicama Tužiteljstva, piše Zoran Krešić za Večernji list
“Oni i anđele ubijaju”, izvijestila je na naslovnici Slobodna Dalmacija prije pune 32 godine o slučaju stravičnog ratnog zločina tzv. JNA u središtu Ljubuškog u kojemu je ubijeno dvoje djece iz obitelji Kraljević, koja i danas traga za istinom i pravdom. U pitanju je obitelj uglednog bivšeg suca i odvjetnika Marka Kraljevića koja, unatoč tome što je cijeli životni vijek proveo u pravosuđu, ne uspijeva dobiti ovu bitku. Napisali su desetke zahtjeva, obraćali se na isto toliko adresa, upućivali urgencije te u konačnici uputili apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine.
Spasite mi barem njega
– Mi smo katolici i želimo da se utvrdi tko je odgovoran za taj zločin i da odgovaraju jer su iz višecijevnog bacača raketa napali grad u kojemu su bili civili, ne vojska. Svjesno su išli ubiti nevine ljude. Kada se to utvrdi, tek onda možemo govoriti o oprostu – govori nam Marko Kraljević. Na današnji dan, 3. svibnja 1992. godine, u popodnevnim satima sa suprugom Zdravkom i troje djece odlučio je iz Ljubuškog otići do prijatelja jer se u nekoliko navrata toga dana oglasila sirena za zračnu opasnost. Sudbina je htjela da njegova djeca stradaju u tadašnjoj Ulici JNA od te zločinačke armade. Uzeo je u naručje Filipa, kojemu je bilo nepunih deset mjeseci, a s njim su bili još sin Dario i kći Ivana. Kada su sišli, Ivana je zamolila oca da uzme malenog Filipa i pokaže ga prijateljicama. Do u potankosti se i danas sjeća svih detalja. – Ja sam joj dao u naručje Filipa. Držala ga je objema rukama na prsima, a on joj se svojim rukama držao oko vrata. Pratio sam ih pogledom dok su odlazili i napravili desetak koraka…
Marko Kraljević svjedočio je pogibiji svoje dvoje djece u samom središtu Ljubuškoga prije 32 godine. Iako je odvjetnik, bori se sa svim opstrukcijama i sporim sustavom koji im još nije donio pravdu
Uputili su apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku
Samo što smo Dario i ja napravili nekoliko koraka, začule su se snažne eksplozije, počelo je raketiranje grada – govori Marko. Čim je začuo prve eksplozije, potrčao je s Dariom u ulaz, a Ivana s Filipom u naručju trčala je prema drugom. Začula se snažna eksplozija, čija ih je silina odbacila prema podrumu. Sakrio je Darija i rekao mu da ostane pod stubama i potrčao prema drugome ulazu gdje su bili Ivana i Filip. – Nadao sam se da su uspjeli pobjeći jer su oni trčeći došli do stuba malo prije nas. Kad sam izišao iz svoga ulaza pred zgradu, vidio sam mjesto na ulici gdje je pala ta raketa, a to je baš između našeg ulaza i drugog ulaza u koji su bježali Ivana i Filip, i zaključio da je cijela detonacija bila usmjerena prema njima. Nekoliko puta sam iz sveg glasa zvao: “Ivana, Ivana”… Nije se javljala – prisjeća se tih dramatičnih trenutaka. – Kad sam se popeo na taj ulaz u zgradu u koju su oni bježali, vidio sam da njih oboje leži jedno pored drugog ispod stuba pred podrumskim vratima. Kad sam podigao Ivanu, odmah sam zaključio da je mrtva, ali sam u tom trenutku čuo da Filip daje znakove života povremenim tihim jecajima. Pustio sam Ivanu i pažljivo uzeo Filipa… U međuvremenu je iz zgrade izišla i supruga vičući: “Marko, gdje su djeca” – prisjetio se Kraljević.
Pucali iz Prebilovaca
Hitno su se odvezli u improviziranu bolnicu u zgradu Gimnazije u Ljubuškom, gdje ih je dočekalo dvoje liječnika. – Kći mi je mrtva, molim vas, spasite mi barem njega – zavapio je i predao Filipa. Deset minuta poslije liječnica je javila da je i mali dječak preminuo. Ovaj slučaj ratnog zločina odmah je dokumentiralo Tužiteljstvo u Ljubuškom, nakon čega ga je preuzelo Županijsko tužiteljstvo u Širokom Brijegu i u konačnici Tužiteljstvo BiH. Petnaest godina traju dopisivanja s institucijama BiH, požurnice i zahtjevi da se ovaj slučaj rasvijetli. U međuvremenu su iz optužnice nestali generali zločinačke JNA Momčilo Perišić i Radovan Grubač, koje se teretilo za ovaj slučaj ratnoga zločina, te je postupak spojen s raketiranjem Širokog Brijega, očito kako bi se sve razvodnilo. – U taj se predmet slabo diralo. Pretpostavljam da je to zbog generala koji su iz Srbije – misli Marko Kraljević. Prošle godine uputio je apelaciju Ustavnom sudu BiH zbog povrede prava na pravično suđenje. Razočarala ga je ocjena da apelacija nije osnovana od tužitelja Hajrudina Mujanovića, koji godinama ništa nije učinio na tome slučaju kako bi se okončao optužnicom. Doznaje se svejedno kako su nedavno provedena vještačenja. Naime, istražitelji su utvrdili da su projektili s mobilnog “orkana” ispaljeni s područja Prebilovaca u Čapljini prije 32 godine pogodili središte Ljubuškog te se sada utvrđuje tko je to učinio i po čijem nalogu. Ti su projektili usmrtili Ivanu i Filipa, za koje je u središtu Ljubuškog podignut spomenik koji svjedoči još jednom o prokletstvu ratova u kojemu najčešće stradaju nevini.
Vecernji list