Povodom 31.godisnjice zatvaranja Ljubuskih Bosnjaka u logor heliodrom objavljemo tekst Mehmeda Muminagica.
U nedelju navece, prvog dana naseg boravka na Heliodromu, pronijela se teska vijest: Fadil je tesko ranjen, odvezen je na operaciju, tesko da ce prezivjeti…
Fadil je iz Gradske, jedinog sela u Ljubuskoj opcini nastanjenog iskljucivo bosnjackim/muslimanskim stanovnistvom.
Kad smo dosli na Heliodrom, Fadil je pronasao prijatelje iz okoline Mostara i smjestio se u prostoriju u kojoj su oni bili, na prvom ili drugom spratu. Kratko nakon toga, u tu prostoriju su upali bojovnici i odveli povecu grupu ljudi, medju njima i Fadila, da izvode radove na najopasnijem dijelu Mostarske linije razgranicenja, u Santicevoj ulici.
Fadil je imao lijepu sarenu majicu na sebi, ali za borce Armije BiH, majica je vise licila na vojnu uniformu HVOa. Pogodjen je u vrat snajperskim metkom sa 20 – tak metara udaljenosti…
Sljedeceg dana, u ponedeljak ujutro, postrojili su nas u dugom hodniku. Jedan bojovnik je krenuo od pocetka hodnika i probirao ljude, opet da ih vode da izvode radove u Santicevu ulicu, da prenose vrece sa pijeskom, municiju ili drugi materijal.
Prosao je pokraj mene, nije me ni pogledao,
birao je jace, razvijenije.
Pokazao je na Mitu, mog brata. Mito je, kao i ostali, izasao iz “stroja” i krenuo prema izlazu. U tom momentu mi stravicna misao proleti kroz glavu pa mahinalno viknuh: “Mito, skini majicu !”
Sjetih se Fadila i njegova sarene majice, a Mito je slucajno bio u crnoj majici, sto je jos opasnije.
Mito na brzinu skinu majicu, baci je prema meni i ode vani.
Odabrani su dugo stajali postrojeni pored kamiona koji ih je trebao odvesti do bojista.
Uskoro saznamo da je jedan odabranik, Cazim iz Vitine kod Ljubuskog, dobio vjerovatno srcani udar, pao na beton, pa je odvezen u bolnicu.
Opet je proslo puno vremena, onda se zacuje galama, prepirka pa i svadja i psovanje bojovnika.
Na kraju, ljubusaci izadju iz stroja i vrate se u zgradu.
Kad je konacno kamion odveo nesretne ljude, istjerase nas opet u hodnik, pa nam upravnik logora odrza govor: “zvali su me vasi iz opcine Ljubuski. Rekli su da vas, Ljubusake ne izvodimo van logora, da vas ne vodimo na radove.
Ako ste postedjeni od radova vani, niste postedjeni od radove ovde, u zgradi.
Vasi iz Ljubuskog ne mogu odredjivati kako cete zivjeti i sta cete raditi ovde.
Hajde sada uzmite potreban pribor, krpe, kante, vodu, deterdzent pa oribajte cijelu zgradu iznutra ! Od podruma do tavana !
Ja cu osobno pregledati na kraju. Ima sve da blista !”