Suad Kadragic se rodio u mahali Vodica u Ljubuskom. Nakon zavrsene srednje skole odmah se zaposlio kao
sluzbenik u opcinskim organima. Imao je izrazajnu osobinu da pomaze ljudima u bilo kakvim situacijama, koji
su imali takvu potrebu. Sportski gradjen volio je nogomet i igrao za NK Sloga iz rodnog mjesta. Izraziti ljevak,brz i
prodoran u napadu je stvarao poteskoce protivnickim odbrambenim igracima, kako na domacem igralistu “Babovac”, tako i
na gostovanjima. Jedno vrijeme je trenirao boks, ali je veoma brzo napustio taj sport.
Sklapa brak sa uciteljicom Eminom (Minom) rodjenom Mesihovic iz koje veze dobivaju dva izvanredna djecaka.
Suad zeljan novih znanja i iskustava upisuje Masinski fakultet u Sarajevu, i to kao redovan student napustivsi radno
mjesto. Tada je imao veliku podrsku familije, a posebno supruge. Za vrijeme studija u Sarajevu se dobro upoznajemo i
zajedno provodimo studentske dane. Druzimo se sa Ljubusacima Hamidom Ormanom, rahmetli Velom Dizdarevicem,
rahmetli Alijom Sukalicem, Feridom Kadragicem, Dragom Alilovicem, Perom Bubalom i mnogim drugim. Imao je izuzetno
prijateljstvo sa rahmetli Sefikom Lojom (direktor FDS Sarajevo), Asimom Drecom, a posebno sa rahmetli Enesom
Surkovicem i Miladinom Vaskovicem. Omiljen u drustvu, spreman da pomogne i da koristan savjet.
Mozda mnogi niste znali, ali kada bi trebalo imati dvojnika za svjetski poznatog glumca Marlon Branda, onda bi za takvu
ulogu idealan bio rahmetli Suad Kadragic.
Nakon zavrsenog skolovanja u Sarajevu, vraca se u rodni grad i zaposljava u preduzecu “Famos” Ljubuski. Tu je obavljao
odgovorne poslove rukovodioca proizvodnje i sefa kontrole kvaliteta proizvoda.
Agresijom na BiH u proteklom ratu u odbranu domovine se ukljucuju i njegovi sinovi. Dr Enes stariji sin radi u Domu
zdravlja Ljubuski, ukljucuje se u odbranu i svojom njegom pruza pomoc kako gradjanima tako i vojnicima. Mladji sin Sead u
opkoljenom Sarajevu, brani BiH biva ranjen kao pripadnik Armije.
Ratne 1993 godine, Suad Kadragic je sa suprugom prognan u daleku Norvesku. Nastankom mira svake godine dolazi u svoj
voljeni Ljubuski. Tada se ponovno susrecemo i evociramo uspomene iz studentskih dana. Nazalost opaka bolest
posljednjih godina mu nije dozvoljavala putovanje i boravak makar na kratko u nasem Ljubuskom. Bolest je ipak pobijedila
i odvaja Suada kako od najblizih, tako i od rodbine, prijatelja i komsija.
Hvala mu za sve provedene zajednicke dane i lijepe trenutke. Neka je vjecni rahmet nasem ljubusaku, prijatelju, covjeku i
kolegi Suadu. Svi smo mi putnici na ovom Svijetu.
Supruzi Mini i njegovim sinovima Enesu i Seadu, kao i uzoj i najsiroj familiji iskreno saucesce. Mogu biti ponosni na
supruga, oca i velikog coveka. Neka mu je lahka bosanskohercegovacka zemlja.
Ahmed (H) Mahic