Ako za nekoga kažemo da spada medu najvece naucnike svih vremena,onda sigurno moramo imati puno dobrih dokaza za tu tvrdnju.Historija nauke,medutim,kaže da Ibn Sina sigurno jeste bio jedan od najvecih znanstvenika koje je svijet ikada vidio.Iako je živio prije cak hiljadu godina,taj ucenjak je zadužio i nas koji tako davna vremena jedva da možemo zamisliti.
Ibn Sina je roden 980.g. u gradicu Afšanahu pored Buhare,tada velikog grada i prijestonice tadašje Perzije.Inace,Buhara se danas nalazi u državi Uzbekistan,ali su ti krajevi u to vrijeme bili samo sjedište Perzijskog carstva.Kad mu je bilo pet godina,njegov otac Abdullah dobio je posao u Buhari,pa je cijela porodica tamo preselila.
Još kao djecak,Ibn Sina je pokazivao posebnu darovitost i inteligenciju.Tako je vec sa 10 g. Postao hafiz Kurana,odnosno znao je napamet svetu knjigu muslimana.Štaviše,još u toj dobi odlicno je ovladao vjerskim naukama i arapskim jezikom.Naime,njegov maternji jezik je bio perzijski.Kad je Ibn Sina navršio 12.g.,ucitelj Natili je prepoznao da se radi o djecaku nevjerovatno talentovanom za nauku.Tako je Ibn Sina uz svog ucitelja poceo detaljno izucavati i tako složene nauke kao što su logika,filozofija,astronomija i geometrija.
A sad nešto narocito zanimljivo.U nekim svojim knjigama sam Ibn Sina piše da je od 18.g. procitao i zapamtio sve važne knjige o nauci toga vremena.Nekoliko godina proveo je po bibliotekama gdje je svakodnevno citao knjige sakupljene iz cijelog islamskog svijeta.I,vjerovali ili ne,izgleda da je na desetine tih knjiga znao napamet.Zato neki današnji naucnici tvrde da je Ibn Sina imao takozvano „fotografsko pamcenje“.To je rijetki dar da se jednom procitano štivo zapamti od rijeci do rijeci i više nikad ne zaboravlja.Zgodno,zar ne?Vjerujemo da mu zavidite na toj sposobnosti.Zamislite samo kako bi je bilo korisno imati kad je rijec o školi.
Ono što je Ibn Sinu vec u tim godinama posebno zanimalo bila je medicina.Danonocno je citao i izucavao sve medicinske knjige koje su mu bile dostupne.Kažu da je spavao samo par sati dnevno i da je to uspijevao tako što je pio neki posebni napitak od ljekovitog bilja koji je sam izmislio.Uglavnom,uskoro je poceo lijeciti bolesnike i to veoma uspješno.
-zamislite samo-u dobi od 17.g. Ibn Sina je u Buhari vec važio za poznatog lijecnika.
U to vrijeme razbolio se vladar Buhare,Nuh ibn Mensur,i dvorski ljekari nisu ga uspijevali izlijeciti.neko,onda,predloži da pozovu mladog lijecnika o kome se po gradu toliko prica.I zaista,Ibn Sina je uspio izlijeiti vladara,koji mu onda ponudi da zatraži nagradu kakvu god želi.A Ibn Sina zatraži za dopšuštenje da se koristi dvorskom bibliotekom.Naravno,bilo mu je udovoljeno.
Ibn Sina je u 22.godini života ostao bez oca,a Buharu su zahvatili politicki sukobi i borba za vlast.Zato je odlucio da odseli i otišao je u Gorgandž,tada takode znacajan grad na tim prostorima.No,ni tu se nije dugo zadržao,ali je zato stekao vjernog prijatelja koji ce cijeli život biti uz njega,a zvao se Ebu Ubejd Džozdžani.Taj covjek napisao je kasnije i Ibn Sininu biografiju koja je sacuvana do našeg vremena.
Desetak godina dvojica prijatelja selila su iz grada u grad,ali se nigdje nisu uspjeli skrasiti.Naposljetku je Ibn Sina ipak na nekoliko godina ostao u Reju,u blizini današnjeg Teherana.Tamo je lijepo bio primljen na dvoru majke i sina koji su vladali tom pokrajinom.Ibn Sina je sad vec važio za jako poznatog i uglednog naucnika.Ondje je i napisao vecinu svojih najvažnijih djela iz oblasti medicine i filozofije.Vladar Šemsu Devle cak ga je postavio i na položaj svog vezira.No,politicke neprilike su opet natjerale Ibn Sinu da krene dalje,pa je ovaj put došao u Hamadan,tada važno politcko i kulturno središte u današnjem Iranu.
I u Hamadanu je neko vrijeme bio u službi vladara kao dvorski lijecnik i znanstvenik,ali je uskoro pao u njegovu nemilost,pa se nekoliko godina skrivao u kuci jednog svog prijatelja.Naposljetku su on i njegov prijatelj otišli u Ishafan.Tamo je pronašao utocište kod tamošnjeg vladara i ondje je proveo ostatak svog burnog života.
Izvor:Zambak