Prije 21 godinu, tacno na danasnji dan, 15 maja 1992 g., Tuzla je odigrala najtezu ratnu bitku ciji ce ishod odluciti sudbinu u ratu tzv. najvece slobodne teritorije pod kontrolom Armije BiH. Iako se vec 40 dana ubijalo u Podrinju, napadalo zestoko Sarajevo, JNA pokusala kidnapovati i ubiti predsjednika Izetbegovica, “Blitz Krieg” Domuza sa Dedinja nije dobio zeljeni epilog u gradu na Jali i pored silnih nastojanja domacih Velikosrba.
Posto su bestidno uzeli kompletno naoruzanje TO BiH iz hangarova tzv. JNA je sve potrpala u svoj konvoj i manekenski htjeli kao izaci iz grada iako su namjere bilo potpuno drukcije, sto ce pokazati kasniji dogadjaji. Skoro pet minuta veci dio rezervista pucao je iz kolone i provocirao sukob s braniocima grada. Sve do trenutka kada su dobro rasporedjeni pripadnici MUP Tuzle uzvratili vatrom. Sjecam se, svi smo bili pored tv jer je gradska TV FS-3 direktno sa tornja Kule, najvece zgrade u gradu snimala cijelu bitku, koja je zapravo kratko trajala.
Od razmjene paljbe pogodjeni su kamioni s municijom pa je pucalo na sve strane od detonacija a da niko nije okinuo. Na taj su nacin potpuno unisteni neki stanovi u Skojevskoj i ubijeni ljudi a velikosrpska propaganda do dana danasnjega od toga iskonstruirala pricu o najvecem masakru u tzv.Tuzlanskoj koloni. Iako bestidno lazu 21 godinu da je ubijeno 200 vojnika pravi je broj stradalih vojnika i rezervista bio 49 sto je lahko provjeriti u predmetu u Haskom tribunalu protiv S.Milosevica a potvrda ovome je i brojka od 35 tijela koja su ekshumirana 1999 g. na gradskom groblju koji su predati Komisiji za nestale iz Banja Luke.
No, skoro u sjeni bitke na Brcanskoj Malti je cuveni razgovor gradonacelnika Selima Beslagica i Tomislava Pracera, zamjenika komandanta aerodroma Dubrave kod Tuzle. “Proglasite, bre neku autonomiju i kazite da zelite zivjeti u Jugoslaviji, govorio je Pracer Selimu a ovaj odgovorio: ‘Ma, necu, bolan!
“E, jebiga, onda je rat, kazao je drski major. “E, neka je rat, ja nemam druge drzave osim Bosne i Hercegovine!-odgovorio je otresito i ponosno Selim Beslagic, sto je ostalo upamceno jer su vezisti TO BiH ubrzo ponudili tajno snimljeni razgovor svim medijima. Beslagic je pokazao vitesko drzanje jednog bh politicara sa bahatim oficirima tzv.JNA zbog cega ce zadrzati ponajvece mjesto u historiji grada Tuzle. Ostat ce zabiljezeno da je u prvim kolonama koje su stitili iz kasarne u Skojevskoj grad napustili vladika Kacavenda a jedno mjesto je bilo rezervisano i za tuzlanskog efendiju, njegovog narocito dobrog prijatelja. Molio ga je, ovaj se neckao i na kraju-izabrao pravu stranu.
Nikad necu zaboraviti kako su mjesoviti brakovi preko noci ostali bez oca ili majke jer se jednostavno preko SDS-a uskakalo u kolonu bez i pozdrava sa suprugom i djecom. Znam nekoliko takvih slucajeva a jedan od njih, ostavljenih malih djecaka zajedno s mamom (suprugom) od ‘pocetnicenog’ oca i muza – Igor Ilic, izvrstan je danas plivac tuzlanskog Zmaja od Bosne.
Neki ce reci da je lahko biti pametan nakon 40 dana iskustva kroz koji je proslo pola BiH. Nikako, zvijer zvanu JNA tako poraziti i od ratnog plijena naoruzati dvije brigade mogao je samo izvrsno koordinarana vlast a kojoj niko nikada nije mogao reci da je bila ‘muslimanska’. Jedan od njih, Ilija Jurisic, nimalo slucajno, prije par godina uhapsen je na aerodoromu u Beogradu, jer mu Srbija kao hoce suditi za zlocin u Tuzli 15 maja 1992 g. Osim Selima, Mese Bajrica, Jasmina Imamovica, Refika Ahmedinovica, Ilije Jurisica, grad su u opcinskim strukturama branili i Stanislav Petrovic, Sinisa Mihajlovic, Zdravko Djuranovic, Igor Rajner i bezbroj istinskih patriota koji su odlicno odigrali najtezu bitku za grad poslije kojeg nista nije bilo isto.
Cetnici i njihovi pomagaci su potisnuti tako daleko u Majevicu da su mogli samo nasumice preko brda gadjati grad bez znacajnijeg ucinka tokom cijelih tri i po godine agresije.
Zato danas treba zahvaliti svim onima koji su znali donijeti prave odluke u pravom trenutku 15 maja 1992 g. Hvala ti, Selime.
(burekblog)