U jednog siromaha bio sin i zvali ga Celo.
Jednog jutra rece Celo da je nešto usnio;a kad ga otac i mati upitaše šta je usnio,on im ne htjede da kaže.Oni ga molili da im kaže šta je usnio,ali on nece pa nece.Napošljetku se zbog takve neposlušnošcu roditelji razljute pa ga istuku i otjeraju od kuce.
Celo išo sve od grada do grada,od kasabe do kasabe,pa bi ga svagdje zapitali zašto je otišao od roditelja,a kad bi im kazo,onda bi ga svak grdio i otjerivao od sebe.
Tako on dode u Stambol.U Stambolu ga zaptije odmah odvedu na sud da ga tamo prikažu kako hoda besposlen,a kad ga i tamo upitaše zašto je pobjegao od svojih roditelja i kad im on kaza kako nije htio kazati sna,pocnu ga siliti da njima kaže.Ali naš Celo nece ni njima da dokaže.
To se procuje i do cara.Car odmah pozove Celu neka mu kazuje šta je usnio.Ali se Celo ne htjede ni samom caru pokoriti.Onda ga car baci u tamnicu.
U ono doba bijaše u obicaju vladara da jedan drugom šalje teške zadace i zamašita pitanja,pa pogodi li onaj kome je to poslato,dobije nekoliko gradova,a ako ne pogodi,onda gubi okladu.Hele,dode caru u Stambol od nekakva kralja tri zatvorene kutijice da pogada šta u kojoj ima,pa ako pogodi,dobice tri grada od onog kralja,a ako ne pogodi,mora on dati svoja tri grada kralju.
Tada car pozove cijeli stambolski svijet ne bi li se ko mogao dosjetiti šta je u kutijicama.
Niko nije umio kazati šta je u tim kutijicama.
Onda se car sjeti da još ima i onog Celu u tamnici,te pošalje da mu ga dovedu ne bi li on mogao znati šta je.
Kad je Celo vidio kutijice,odmah rece:
—U ovoj je zrno biserovo neprobušeno,u ovoj zrno biserovo probušeno,a u trecoj pola zrna bisera.
Kad su kutije otvorili,kad li sve onako kako je Celo kazo.
Car sad vrlo zavoli Celu i pokloni mu ona tri dobivena grada i vjenca mu svoju kcer.
Nije prošlo dugo,kad li car pošalje kralju jedan štap da mu pogodi koji je gornji kraj štapa.Pošto je štap bio s obadva kraja jednak,kralj nije nikako mogao znati koji bi bio gornji kraj štapa.Tada pošalje po Celu.Celo rece kralju,kad mu je pripovjedio zašto ga je pozvao,da štap baci u visinu,pa koji kraj udari prije u zemlju,ono je gornji,jer je teži.
Za takvu dosjetljivost kralju se svidi Celo,te mu i on dade svoju kcer za ženu.
Sad se Celo ogradi dvjema ženama,i on sada pocne uživati.
Jednoga dana uzimao Celo abdest tako da mu je careva kci stajala s desne strane i polijevala na ruke,a kraljeva mu kci držala peškir na lijevoj strani.
Tako abdest uzimajuci pogleda Celo svoje žene,pa se nasmije.
Careva kci to opazi,pa ga upita što se nasmijao.
Celo rece:
—Na um pada mi moj san.
—Hajir ola,kakav je to san?-upita careva kci.
—E,još me niko nije tako lijepo zapitao,pa zato nisam htio ni kazati,a tebi,kad veliš hajir-ola,onda cu ti kazati.Kad sam bio nekoc malo dijete,sanjao sam a u mene pod desnom pazuhom sunce,a pod lijevom mjesec.Eto,sad vidim da mi se san ispunio:to ste vas dvije.
Izvor:Narodna proza