Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno subota, 27 Februar 2010 10:48
Klikova: 1636
Kaze se da je Hercegovina “Zemlja pjesnika i slikara”. Ovu tvrdnju potrepljujemo nizom ljubuskih pjesnika, koji su pohadjali Gimnaziju Ljubuski,a koji objavljuju na ovom portalu.
Jedna od niskih u djerdanu “Pisane rijeci” je Diana Burazer (1953.)
Stigli su u Ljubuski 70-tih godina u pratnji svojih roditelja tri sestre. Margita njena majka, je nasla svoje radno mjesto u apoteci Ljubuski.
Toni, njen otac se zaposlio u Opcinskom sudu.
Njihovim dolaskom ljubusaci su poceli upotrebljavati rijec “gospodin”. Ova rijec je bila rezervirana za gospon Tonija,koju je Toni znao “nositi” kao i gospodja Margita.
Usli su u nase zivote i ostaviti tragove koji su prijatni i osvjezavajuci na sami pomen ove obitelji.
Kada vidis Dianu pomislis da je pobjegla sa platna renesansnih slikara. Crte lica ocrtavaju ljepotu i ljupkost.
Gledajuci lice shvatis da je u jednostavnosti ljepota.
U figuri nema nicega viska. Jos kad progovori,kao da zubore izvori na kotrljajucim kamenicama.Uljepsa ti dan pa ne mozes biti ravnodusan.
Diana je zavrsila teorijsku matematiku. Zamisljam kako kao pjesnik,daje polinomima dusu,kako integralima daje vers(stih) i kako matematiku produhovljuje svojim sarmom i stihovima pjesnikinje.
U njenoj osobi je nesto Impossible-Matematika-Poezija. Nespojivo,ali njenom osobnoscu dostizno.Da se razumijemo: volim ja i njenu sestru Veljku (Fani), ali Diana je nesto posebno.
Diana Burazer je objavila zbirke poezije:
Nesvanjivo (1974.)
Cetvrti Zid(1984.)
Na odmoristu izmedju sva svijeta (1994.)
Njene pjesme su prevedene na francuski,engleski,njemacki, poljski…
Sreca je rodila!
Nedovrseni portret
(sinu Filipu)
Dodijelila sam ti izabrane predjele
u kojima mozes boraviti.
Izmislila sam i pravila
po kojima mozes rasti.
Napisala stihove
u kojima mi se mozes pribliziti.
Sagradila sam i kucu
u kojoj se mozemo susretati
na dovoljnoj udaljenosti
da se ne uplasimo.
Nepoznat mi je samo
nacin
na koji cemo se voljeti.
Nacin I
Vrijedja me ova osrednjost
u koju smo se uvukli.
Ljudi koji ni po cemu
nisu ili slicni nama
sada nas tjese,
primaju u svoje tabore.
Dok pricaju o necemu
sto ti i ja nikada nismo nazivali
ljubav,
pokusamo se prilagoditi.
Proci nepazeno
pokraj
zadrijemale
zvijeri.
Kemal Mahic