Ostao mi je duboko u sjećanju lik jednog starijeg gospodina i njegov ponositi hod
Ferhadijom u bosanskom odijelu i sa fesom na glavi . Bio je to Pavao Josip Urban ,
veliki i iskreni prijatelj naše zemlje .
Pavao Josip Urban rodio se u Sarajevu 5. jula 1911. godine . Školovao se u Beogradu
, Holandiji i Austriji gdje je završio studij historije , oženio se i živio sa
suprugom i sinom .Još u gimnazijskim danima posebno se zanimao za povijesne veze svoje zemlje sa
Austrijom . Izuzetno je cijenio hrabrost i žrtve naših ljudi u Prvom svjetskom ratu
pod zastavom Habsburške Monarhije . Epitet najboljnih vojnika na svijetu u njegovim
očima Bosanci i Hercegovci su dobili u bitki protiv Talijana na Monte Meletti u
sjevernoj Italiji koncem maja i početkom juna 1916. godine . Od 1917. godine do
danas , osim za nacističkog režima , svake godine ,u čast palih 208 pripadnika
Drugog bosansko hercegovačkog pješadijskog puka , slavi se spomen na tu veliku
pobjedu . Proslavu organiziraju Austrijsko društvo za bosansko-hercegovačke odnose i
Savezna vojska Republike Austrije . U okvirima ovog društva u Gracu djeluje i Klub
bosansko-hercegovačkih studenata sa nekoliko stotina članova i velikim brojem
stipendista .Predsjednik ovog društva Pavao Josip Urban je cijelog života radio na napretku
prijateljskih odnosa Austrije i naše zemlje i očuvanju naše bogate vojne tradicije .
Neposredno pred srpsku opsadu Sarajeva uputio je rodnom gradu velike količine
donirane pšenice , a nesebično ga je pomagao , direktno i indirektno , u toku i
poslije rata .Za svoj politički , kulturni i humani rad dobio je brojna priznanja i
odličja ( specijalni ambasador Bosne i Hercegovine u Austriji , počasni
vojnik Prvog korpusa , veliki zlatni orden časti Republike Austrije
,najviši orden austrijske pokrajine Štajerske , orden austrijskog Crvenog
Krsta , povelje zahvalnosti za građanske i vojne zasluge u našoj zemlji
itd . ) .Želeći da sačuva od zaborava zadivljujuću ulogu naših ljudi u
autro-ugarskoj vojsci značajno je pomogao moralno i finansijski izdavanje
djela sa tom tematikom .U toku višedecenijskog istraživanja uloge naših ljudi u vojci Monarhije ,
Pavao Josip Urban naišao je na podatak da je njegovom ocu Čedomiru ,
oficiru austrougarske vojske , rođenom u Sarajevu , vjenčani kum bio
oficir Mulo Ibruljević . Tražio je godinama njegove potomke u Sarajevu i
širom naše zemlje , ali ih nije uspio naći . Da bi spriječio potpuni
zaborav prezimena Ibruljević , službeno ga je dodao svom . ( 1 )Ko je Mulo Ibruljević ? Sudeći po zajedničkoj osnovi sa poznatim
ljubuškim prezimenom Ibrulj , mogao bi poticati iz ljupkog grada .
Uobičajena i uporna traganja za svim što je ljubuško potvrdila su tu
pretpostavku .Mulo Ibrulj rođen je 17. septembra 1871. godine u Ljubuškom . Njegov otac
, Halid ef. , bio je major u turskoj vojsci . Nekoliko godina poslije
austrijskog zauzeća Ljubuškog , Halid ef. je odselio u Sarajevo . Da
nastavi vojnu porodičnu tradiciju , sina Mulu je upisao u c. k. vojni
dječački pansionat koji je imao zadatak da djecu iz domaćih porodica
pripremi za više vojne škole . Poslije Riza-bega , pjesnika , to je bio
drugi Ljubušak -pitomac ove škole.Školu su mogli pohađati samo dječaci sa
navršenih najmanje deset godina , što znači da je Mulo mogao biti njen
učenik u prvom razredu najprije oko 1882. godine . Nastavni jezik bio je
njemački , a udžbenici identični onim u vojnim malim realkama u Monarhiji
. Poslije je otišao na vojne studije u Beč i završio Kadetsku akademiju
za pješadiju sa vrlo dobrim uspjehom .Poslije završenog školovanja dobrovoljno se javio u austro-ugarsku armiju
1889. godine . Služio je u pukovima sa sjedištem u Temišvaru , Salzburgu i
Otočcu , zatim kao natporučnik ( Oberleutenant ) od 1897. godine u Gracu u
drugom bosansko-hercegovačkom puku sastavljenom od Krajišnika i Beču u
prvom bosansko-hercegovačkom puku sastavljenom od Sarajlija . U toku 1906.
godine bio je u činu kapetana ( Hauptmann ) , 1915. godine u činu majora .
Ne zna se pouzdano kada je unaprijeđen u čin potpukovnika . U ratu je bio
komandir bataljona , a za kratko vrijeme , u oktobru 1916. godine komandir
puka . Istakao se na bojištima u Poljskoj u borbi protiv Rusa . Dobitnik
je više odlikovanja. ( 2, 3 )Kada je Mulo Ibrulj promijenio prezime , ne zna se , ali se može
pretpostaviti zašto . Ibrulj je ljubuško bošnjačko prezime staro preko
300 godina . Ibrulj se kaže od milja nekome sa imenom Ibrahim . Po svoj
prilici , nosioci prezimena koja se nisu završavala na ić morali su ih u
tom pravcu uskladiti , ako su želili da budu na određenom
društvenom.položaju u Monarhiji . Prije Mule Ibrulja , učeni ljubuški
kadija Husein ef. Ibrulj , morao je mijenjati prezime u Ibrahimović da bi
ga austrijske vlasti zvanično prihvatile za jednog od četiri saradnika
našeg prvog reisa .Pisani izvori o Muli Ibruljeviću poslije 1918. godine su vrlo oskudni .
Vjerovatno se kao penzioner vratio u Sarajevo i živio u svojoj porodičnoj
kući . U toku 1937. godine imenovan je u akcioni odbor za izgradnju Doma
< Narodne Uzdanice > u Sarajevu , a te godine dao je i novčani prilog . U
kalendaru < Narodne Uzdanice > za 1941. godinu , među muslimanima sa
fakultetskom spremom , navodi se i Mulo Ibruljević , penzionisani
pješadijski pukovnik . ( 4, 5, 6 )Ne zna da li je imao potomaka i kada je preselio na ahiret .Pavao Josip Urban Ibruljević nikada nije upoznao očevog prijatelja i kuma.
Pored svoga , nosio je s ponosom i isticao skoro 5o godina njegovo
prezime . Posljednje godine života proveo je u svojoj kući u Sarajevu
baveći se humanitarnim radom .Umro je 28. oktobra 2010. godine u 100. godini života . Sahranjen je u
Beču .
HALID SADIKOVIC