Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno nedjelja, 09 Oktobar 2011 20:18
Klikova: 889
Venecije-nikad dosta!Nedostaje kao zednom ljubavniku-”la femme fatale”.Privlaci kao magnet posjetioce iz citavog svijeta.Prije par dana sam posjetio,organizirano sa svojom skolom,treci put ovaj grad,koji u nama budi najljepsa sjecanja.
Kada se na 118 otoka izgradi grad koji uz to ima 406 mostova onda moras postovati ”historicale remembre”,pocevsi od VI stoljeca,kada su prognanici pred silnicima bjezali i osnovali ovu jadransku ljepoticu (zvuci poznato!).Naravno,kasnije su i oni proganjali druge doticuci i juznoslavenske prostore,pretvarajuci se iz statusa ”zrtve” u status ”osvajaca”(opet,zvuci poznato!).
Razgledajuci Veneciju,Bec,Budimpestu i njihove kulturne ”ikone”,covjek se zapita odakle taj sjaj i bljestavilo i jesu li ta bogatstva stvorili autohtoni bastinici tih gradova i drzava?Akumulirano bogatstvo je dolazilo i sa ”nasih” prostora,iz ruku paora i kmetova koji nisu imali ono sto su imali osvajaci(oruzje i silu sa kojom su zavladali juznoslavenskim prostorima opljckavsi sto se dalo opljackati-ljude,drvo,kamen,rude…)Nazalost,takve su historijske ”zakonitosti” i iz njih trebamo trajno uciti i konacno! nesto i shvatiti..
Venecija privlaci svojim palatama,crkvama,gondolama,”muranom”,kanalima,umjetnoscu.Voznja brojnim kanalima otkriva tajanstvenu Veneciju ”iza maske”(maskenbal i poklade).Gradjevine koje su premrezile grad od 20 000 stanovnika privlace sa svojim pricama i legendama:Most uzdisaja,Duzdeva palata,Most cuda(O ponte delle malavegie),ponte Rialto(prapocetak Venecije),grad sv.Marka,Santa Maria della salute itd.
Ono sto fascinira u Veneciji su brojni turisti,jer sve te gradjevine bez turista bi odavno vec nestale.Mi koji dolazimo iz ”bucnih” provincija,ostajemo ”zateceni” tisinom kojom milioni turista obilaze ”Serenissimu”.Vjerovatno su posjetioci tihi,strpljivi,stalozeni zbog utiska ljepote koju vide,zapanjeni cudima ljudskih ostvarenja,pa ne proizvode onu buku ponesenu iz nutrine svoga bica i svoje ”zemlje”.Najdrazesnije osjecanje je izgled turista:zuti,crni,bijeli,”zamotani” sa mahramom ili bez nje,polugoli,bosi…I svi u mimohodu,i niko nikome ne smeta,bez obzira na nacije,vjere,ubjedjenja…Covjek samo da pozeli takvu realnost u idealnom svijetu…
Moj prvi susret sa Venecijom je bio 1967.godine.Tada smo kao maturanti ljubuske Gimnazije,”sa istoka”,medju prvima posjetili Trst i Veneciju.Nasi razrednici i voditelji puta su bili profesori:Martin Medjugorac,Sabit Hodzic,Djuro Maricic i Zvonko Vrankic.Ovom prilikom se podsjecam ”lutanja” Venecijom 1967.godine sa:Zdravkom Leko,Mirjanom Mesihovic,Zeminkom Cerimagic,Milkom Vrebac,Hatidzom Lalic,Antom Biuk,Slavkom Nuic,Jurom Pazin,Vladom Dodig,Ferhatom Omerhodzic,Mirsadom Ceric …
Drugu posjetu Veneciji ostvario sam 1977.godine kao profesor-razrednik.Voditelji ove eksurzije su bili profesori:Mila Paradzik,Dragica Zadro,Primorac Marko i Kemal Mahic.”Moj” razred je bio IVC.Na fotografiji koju prilazem vidim:Peric Slobodana,Marinovic Marinu,Herceg Radojku,Miletic Zeljanu,Ramljak Zdravku,Ramljak Dijanu,Dzolic Mladena,Cebo Miralema,Grbavac Olgicu,Mihaljevic Slobodana,Akmadzic Tonija,Stojic Jozu,Kadragic Enesa,Bebic Dijanu,Bradvica Lindu,Pavlovica,Alilovica,Colaka,Hercega…(ah,te naocale!)
Svi oni su u mojem srcu i zive u meni i sa mnom.Neka im Bog podari vedrinu duse i tijela!
Neka nama i Venecije!Posto proizvodimo vise historije nego je mozemo potrositi,onda nas njena ljepota moze samo oplemeniti i kultivirati.