Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Datum posljednje izmjene četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Objavljeno četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Klikova: 1173
Ovo nije prica naseg vremena , ali je iz naseg podneblja !
U tom podneblju se radjaju sposobni i snalazljivi ljudi , formirani i
OCVRSCAVANI u stalnoj borbi PROTIV – GLADI , SUNCA i KAMENA !
U tom i u takvom podneblju , radjaju se cesto i genijalci – pojedinci
koji , u najvecem broju slucajeva , i umiru a da ne razviju taj veliki
prirodni…i dar bozji – GENIJALNOST , koju donose na svijet radjanjem !
Rijetki dobiju tu priliku da taj DAR razviju , te da tako ostanu u povijesti
i kolektivnoj svijeti narastaja .
Cak i njih , vremenom , pokrije trava zaborava !
A upravo o jednom od njih govori nasa prica .
LJ U D I i V R I J E M E
Ako danas podjete u Vitinu , iz pravca LJUBUSKOG , na samom ulazu u
“carsiju” , vidjet cete sa lijeve strane malu , napustenu tvornicu VITINKA ,
kao siroce ostavljenu, pustu i samu bez ljudi – i ucint ce vam se da – place !
Niko se na nju vise i ne obazire !
Gledajuci snimke protesta obespravljenih ljudi sirom svijeta , covjeku se
namece slika bivsih radnika ispred ove tvornice , koji sada manifestiraju –
i vicu u prazno :…VRATITE NAM OVO – OVO NIJE DRZAVNO , OVO JE NASE !…
Sa desne strane , malo uzbrdo – veliki , zeleni sumarak , kao busen !
Tu je bio srednjovjekovni dvorac na kome je , sjecam se , i pisalo vrlo citko :
MOJ DVORAC !
Srusio se sve do do temelja , sam od sebe !… Lj u d i – nisu ni primijetili .
A onda ga je prekrio – zaborav !…Daleko od SRCA – daleko i od ociju !
A nekda je to bio primjer dvorca sa sobama , kupatilima , salama za rad !
MOJ DVORAC prije nekoliko stoljeca , VITINKA takoreci od juce – napusteni su
i ostavljeni – kao p o t s j e c a nj a na LJUDE i VRIJEME !
U njima spava nasa usnula povijest , koja ne govori o njima – nego o nama !
Kao i muslimansko groblje , koga smo nekada nazivali AREMINE , valjda od
rijeci HAREM !..I njemu kao da prijeti – ista sudbina !
Zatim dolazi – CARSIJA , prazna i pusta . Nema ljudi ! Tek poneko se pojavi ,
ili se pak zacuju samo ljudski glasovi koji vicu , igrajuci karte u jednoj kafani .
Potom dodje GRABOVO VRILO , vitinski zaselak , koji je dobio ime upravo
po jednom vrelu koje se tako zove – i koje formira najkracu rijeku na svijetu ,
tek oko kilometar dugacku – od izvora , do usca u TREBIZAT .
Onda dodje CVRKICA STRANA , a poslije toga KLOBUK selo , iznad koga se
dize visoko , trokutasto brdo – na cijem se vrhu nalaze ostaci starokrscanske
bazilike , cije je temelje otkrio fra VINKO DRAGICEVIC , nekada zupnik u
Klobuku , a sada penzioner u samostanu na HUMCU .
Potom dolaze kuce PETROVICA – DUJMOVICA , Milana Petrovica- Dujmovica ,
naprimjer – odakle bi mogla da pocne nasa prica !
K L O B U K 1.905
—————————-
Ovdje , u ovoj kuci PETROVICA – DUJMOVICA , stanovao je jedno vrijeme
godine 1.905 i Dr. Jefto DEDIJER , obilazeci svaku kucu – trazeci podatke za
svoju doktorsku disertaciju i knjigu : PORIJEKLO PREZIMENA U HERCEGOVINI .
Zaustavio se ovdje , jer su PETROVIC – DUJMOVICI oduvijek bili otvoreni za
putnike namjernike , a posebno one koji su imali neku vezu sa naukom .
Sa znanoscu , dakle .
Oni su , kao neka posebna vrsta PETROVICA , bili onako malo poizdvojeni ,
i ponasali su se nekako kao GOSPODA , rijeciti – pomalo filozofi , i ljudi koji su
oduvijek isli uzdignute glave . Tako se cinilo da razgovaraju sa ljudima –
nekako sa visine , a govorili su ponajprije – misleci o onome sto govore ….
I imali sta da kazu !
Cak su im i imena bila nekako gospodska , razlicita od drugih . Ni taj MILAN
Petrovic – Dujmovic nije bio obicni Milan , nego je njegovo ime imalo dugacak
naglasak na ono “a” u imenu .
A tek njegova djeca : JAKA – FEODOR – PANFIL – ALBINKA …cudna imena !
Svi su oni vec na groblju , osim ALBINKE koja danas zivi u Mostaru .
To gospodsko drzanje Petrovica , pa i DUJMOVICA , niko nikada nije mogao
da objasni , a privlacilo je ucene ljude .
Tako je kod njihi otsjeo i Dr. Jefto DEDIJER ,
jedan od potomaka cuvene hercegovacke loze DEDIJERA .
Evo , prije nego sto predstavimo junaka nase price , da vidimo sta je
Dr. Jefto Dedijer zapisao o Klobuku i Klobucanima godine 1.905 .
( PS. Jedan od potomaka tih PETROVICA – DUJMOVICA , radi – cini mi se –
i danas na benzijakoj crpki u Ljubuskom ) .
ZNANSTVENI REZIME
——————————-
Ovo su samo neki izvodi iz knjige PORIJEKLO PREZIMENA U HERCEGOVINI ,
koje je u Klobuku zapisao Dr. Jefto Dedijer .
– ” Klobuk je seoska opstina u krasnoj zaravni . Sela su oko rijeke
Tihaljine
i po karasnoj oblasti oko vrha Klobuka . Osim rijeke Tihaljine , ovdje nema jakih
vrela i zbog toga ovdje ima vise catrnja .
Pojedina sela imaju imena : POLJANE-DOBRNJA-OSOJE-BRD0-KLOBUK-DOLE –
GREDA-KASCE i VOJNICI . Po jednom popisu , sva sela osim VOJNICA , imala su
1.900-e godine 211 kuca , a mi smo nasli 1.905. u VOJNICIMA 75 kuca , a u
cijeloj seoskoj opstini klobuckoj 311 kuca- pise Dr. Jefto Dedijer .
Seljaci pricaju vrlo malo o starinama . U Klobuku ima GOMILA bezbroj , a
STECAKA – samo pri KLOBUKU .
Ne zna se kako je selo postalo . Prica se da su u selu bila samo “cetiri erarca” i to :
PERIC jedan , CULJAK jedan i VUKOJEVIC dva .
Interesantno je napomenuti da se u knjizi spominju ljudi koji su :”ubili covika” ,
“ubili Turcina” , ” zbog ubijstva” , i slicno – bjezali u KLOBUK i tu ostajali , iako
je i KLOBUK bio pod turskom upravom . Tako se kaze :
– Njaprije su ovdje zivjeli PERICI , pa su “ubili Turcina” i pobjegli u Bosnu – pa
su se opet vratili i nastanili u Tihaljini ….” pise u knjizi .
– CULJCI su od Cetinske krajine , dosao im djed ovdje ima 250 godina …
VUKOJEVICI i PETROVICI su s t a r i n c i – i od starine imaju svoju zemlju ..
23 kuce – najstarijih stanovnika Klobuka .
Medjugorci su iz Medjugorja kod Gabele – 30 kuca , Simunosvici 10 kuca –
TOLJ je dosao sa Stilja , posto je “pobiga zato sto je ubija covika” !
BRKICI su dosli iz ZAVOJANA – 12 kuca , MUSE su dosli iz CERIGAJA – 6 kuca .
Od MUSA je , tvrde , i znameniti vojvoda Ivan MUSIC .
BARBARICI su dosli iz Blatnice i zvali su se LEKE – 10 kuca .
ERCEG je dosao iz Vitine , Borase je beg preselio u Klobuk iz Vitine , 3 kuce .
RASICI su pobjegli iz Tihaljine , ima ih 23 KUCE .
ANTUNOVICI su dosli iz Kozice – “ubija je covika i pobiga ovde” !
GRGIC je iz KOTARA dosao ovdje odmah poslije 1.800 godine –
i privinca se za Vukojusu …
ROSO je dosao iz ZMIJAVACA kod Vrgorca i ima ih 1 kuca .
PRIMORCI su dosli negdje iz Dalmacije…
I tako redom . Ovo su samo mali izvadci iz knjige . Tek spomena radi .
NA PUTU I U ZASEOKU PETROVICA
—————————————————-
Od kuce Milana Petrovica – Dujmovica , treba samo nastaviti dalje .
Proci cete pokraj osnovne skole i crkve u Klobuku ( mjesto radnje nase
price o FRA HAZIMU ) , a onda cete doci do oronule i puste , ali povijesno
vazne zgrade , koju narod zove – V I L A N A C K A K A S A R N A !
Tu se odvajaju putevi , mi krecemo lijevo prema Tihaljini , i odmah idemo
lijevo , malo uzbrdo i – evo nas !
Tu su takodje Petrovici . Tu je bila udata Jaka Petrovic , Milanova kcerka
za jednog pametnog i dragog covjeka , Valentina Petrovica , zvanog VALE !.
Kuca je prazna i pusta . VALE je umro , a potom i JAKA . Njihova kcerka i
sinovi Vlatko i Lujo – otisli su davno . Danas su poznati privrednici – jedan
u Zagrebu , drugi u Mostaru .
Kuca je obnovljena , ali pusta . Nigdje nikoga . Kapija zatvorena !
Samo ptice pjevaju u zelenistu prostranog i pustog dvorista .
– Eh , sve je vise takvih kuca – kaze nam jedna zena , posmatrajuci nas
kako gledamo kucu ….Otselise ljudi – trbuvom za kruvom !…Jazuk !
Svi oni dodju ponekad , vise iz nostalgije – malo se tu provrte i odma odu !
Nemere covik ni da progovori ric s njima – toliko se svi zure !…kaze ona .
VRAGU i PRISA…!
Eto , tu u ovom zaseoku , rodjen je ANDRIJA PETROVIC – cudo od djeteta ,
godine 1.881.!…Tako su mi bar kazali , kad sam se pripremao za ovaj put .
– Tu , ili na Poljanama” – rece mi jedna starica , posto se namucila da shvati
o kome se radi ….Ili je , naprosto , htjela da me se samo – otarasi !
…Eh , t r a v a z a b o r a v a – pomislih !
ANDRIJA LUKIN – CUDO OD DJETETA
——————————————————
Kad mu se 1.881. godine rodio sin , kod Luke Petrovica bilo je slavlje .
Kad se rodi sin – takav je obicaj .
Kako je dijete raslo , bilo je sve neobicnije . Razlikovalo se od vrsnjaka .
Prije nego sto je posao u skolu , govorio je “kao odrasli “- govorilo se .
Naucili su ga citati i pisati , kad je imao dvije ipo godine .
Zbog svog neobicnog dara da sve shvaca brze nego druga djeca ,
odlucise kasnije da ga upisu u Franjevacku skolu na Sirokom brijegu .
Teska vremena , a Siroki brijeg daleko !
Ali , kad Petrovici nesto odluce – tu nema pogovora .
Djecak je u Franjevackoj skoli “bljesnio kao meteor” – govorilo se .
Prve godine je zavrsio – dva razreda . Franjevacka skola nikada do tada
nije imala takvog djaka .
– Ovaj LUKIN MALI JE CUDO OD DJETETA – govorio je mjesni zupnik !
I narednih godina je takodje zavrsavao po dva razreda godisnje .
Tako se mlad i “OBUKAO” , to ce reci – obukao franjevacki ABET ,
kako je govorio narod !
E , tada je u kuci Luke Petrovica bilo pravo slavlje !
Medjutim , desilo se nesto nepredvidjeno ….
Mladog Andriju , cinilo se , viuse je privlacila vise nauka , nego svecenicki
poziv , i on se SVUKAO i vratio kuci u KLOBUK .
Svi su Petrovici bili ocajni !..Sta ce – kud ce ?…
Da ne bi ovaj izuzetan talenat propao , smogose snage i odlucise da
ga upisu u gimnaziju u Mostaru , gdje se morao polagati i prijemni ispit .
Andrija je spremio “prijemni” za tri dana – i polozio .
I u mostarskoj skoli izazivao je divljenje , a onda je otisao na skolovanje
u Sarajevo . Tu je stanovao kod jednog ucenog krojackog radnika , koji ga
je upoznao sa razlozima i naprednim mislima FRANCUSKE REVOLUCIJEE .
Radnik se zvao VILKO SEFEROV .
On mu je pomogao da nastavi skolovanje na pravnom fakultetu u Pragu ,
a onda i u Becu . Tu je zavrsio pravo i – polozio DOKTORAT !
S njim je polagalo doktorat 772 doktoranta iz cijele AUSTRO-UGARSKE
MONARHIJE . Andrija je promoviran u doktora pravnih nauka , kao PRVI
PO OCJENAMA I ZNANJU !
Tako je Ljubuska krajina , dobila prvog doktora pravnih nauka .
LJUBUSKI FINALE
————————–
Andrija Petrovic se vratio iz Beca u Ljubuski i zaposlio kao pripravnik .
Kad je doslo vrijeme da preuzme stalnu sluzbu – predomislio se .
– NE MOGU JA SUDITI SVOJE SELJAKE PO AUSTRO-UGARSKIM ZAKONIMA !
Tako je rekao , napustajuci sluzbu . Ljudi su to zapamtili .
Godine 1914 – poceo se baviti i politikom pa je postao i “samostalni kandidat”
na izborima koji su se odrzavali u GORICI . Vodio je i izborni kampanju , tako
je nastala i jedna od rijetkih , vrlo rijetkih desetarickih pjesama koja govori
o izborima . Po sjecanju SANDE PETROVICA , njegovog rodjaka , pjesma je
i zapisana . Evo nekoliko stihova :
JAVISE SE DO TRI KANDIDATA
SVAKI JESTE CELJE OD HRVATA
JEDAN TI JE RUDOFO BOJICU
A DRUGI JE JELINOVIC IVO
DOK JE TRECI PETROVIC ANDRIJA
SIVI SOKO VITESKA DELIJA
HERCEGOVAC KAO VATRA ZIVA
SAV GA NAROD ZELI I POZIVA
ON GA ZELI KAO DOMORODCA
UCENJAKA PRVOG HERCEGOVCA
PETROVIC JE , BRACO , DOKTOR PRAVA
VELEUCEN I PAMETNA GLAVA !
KAKO KOJA KOMISIJA ZOVE
SVE PO REDU – SVAK SE ODAZOVE !
TE GLASUJE SVOGA KANDIDATA
PETROVICA – DIKU OD HRVATA !
TE ON SVOME ZAHVALJUJE PUKU
DOSTA LJUDI PRIVATI ZA RUKU
OVAKO JE BILO U GORICI
I UNASOJ CILOJ OKOLICI !..
KO JE SPIVA ? – AKO KO UPITA
MATAN BUSIC – OBADVA MI SVITA !…
Ova pjesma i prica o tome “da nece da sudi svoje seljake po austrougarskim
zakonima ” , bila su dva osnovna stuba njegove izborne kampanje .
Naime , na izborima je pobijedio Andrija Petrovic , dobivsi 6.400 glasova ,
Ivo Jelinovic 1.500 , Rudolf Bojic samo 36 .
Ova druga dvojica su bili – “austro-ugarski ljudi” !…Tako se tada govorilo .
Andrija se u Ljubuskom upoznao i sa idejama MLADE BOSNE i drugovao sa
DJULAGOM BUKOVCEM i IBROM FAZLINOVICEM .
Kasnije se , u osvit PRVOG SVJETSKOG RATA , kandidirao i za clana sabora
BOSNE I HERCEGOVINE , uime svoje samostalne liste , a za podrucje
LJUBUSKE KRAJINE .
Nije proslo ni dva mjeseca od izbora , desio se atentat u Sarajevu – i poceo je
PRVI SVJETSKI RAT . U atentatu je poginuo nadvojvoda FERDINAND HABSBURSKI .
Andrija se nasao na ruskom frontu u GALICIJI , u sastavu neke CESKE REGIMENTE .
Od tada mu se gubi trag …Kuci je poslao samo jedno pismo .
Neko je KASNIJE donio novine u kojima je pisalo da je ” Andrija Petrovic sa cijelom
ceskom regimentom zarobljen ” – kao je pisalo na nekoj obavijesti , objesenoj o
drvetu , koju je tu ostavio ANDRIJA PETROVIC !…Tako je pisalo u novinama ..
Ispostavilo se da su tu obavijest objavile austrijske novine , kao kuriozitet .
Culo se da je ucevstvovao i u OKTOBARSKOJ REVOLUCIJI – i kraj !
Iza njega je ostalo pismo u kome je zabiljezeno : VOLIO BI BITI SMETLJAR U
SARAJEVU – NEGO AUSTRIJSKI VOJNIK !…I tu je njegov i politicki kraj !
A i u samoj PETROVICA FAMILIJI , prekrila je ANDRIJU – trava zaborava !
KAKO BILO NA POCETKU…
Kako bilo na pocetku – kako kaze OCE NAS !…
Stojim ispred kuce pokojnog Vale Petrovica i pokusavam da srocim , u glavi ,
nesto sto ce produziti sjecanje na Andriju Petrovica , prvog naseg doktora
prava- i prvog u klasi doktora prava u cijeloj austro-ugarskoj monarhiji ….
I na druge zavicajne velicine , koje su obiljezavale neko daleko vrijeme .
Trebalo bi sada , u nase vrijeme , da se rodi neki drugi ANDRIJA PETROVIC ,
i da dovrsi taj zadatak . Da brajne zavicajne velicine – otrgne od zaborava !
Jer , onaj ko zaboravlja, ili iskrivljuje , svoju istoriju, povijet dakle ,
osudjen je na – vjecno lutanje i to :
– Kako bilo na pocetku – tako i sada , i vazda – i u vijeke vjekova !
AMEN !…I AMIN !