Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Datum posljednje izmjene četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Objavljeno četvrtak, 27 Oktobar 2011 08:29
Klikova: 1173
Ovo nije prica naseg vremena , ali je iz naseg podneblja !
U tom podneblju se radjaju sposobni i snalazljivi ljudi , formirani i
OCVRSCAVANI u stalnoj borbi PROTIV – GLADI , SUNCA i KAMENA !
U tom i u takvom podneblju , radjaju se cesto i genijalci – pojedinci
koji , u najvecem broju slucajeva , i umiru a da ne razviju taj veliki
prirodni…i dar bozji – GENIJALNOST , koju donose na svijet radjanjem !
Rijetki dobiju tu priliku da taj DAR razviju , te da tako ostanu u povijesti
i kolektivnoj svijeti narastaja .
Cak i njih , vremenom , pokrije trava zaborava !
A upravo o jednom od njih govori nasa prica .
LJ U D I i V R I J E M E
Ako danas podjete u Vitinu , iz pravca LJUBUSKOG , na samom ulazu u
“carsiju” , vidjet cete sa lijeve strane malu , napustenu tvornicu VITINKA ,
kao siroce ostavljenu, pustu i samu bez ljudi – i ucint ce vam se da – place !
Niko se na nju vise i ne obazire !
Gledajuci snimke protesta obespravljenih ljudi sirom svijeta , covjeku se
namece slika bivsih radnika ispred ove tvornice , koji sada manifestiraju –
i vicu u prazno :…VRATITE NAM OVO – OVO NIJE DRZAVNO , OVO JE NASE !…
Sa desne strane , malo uzbrdo – veliki , zeleni sumarak , kao busen !
Tu je bio srednjovjekovni dvorac na kome je , sjecam se , i pisalo vrlo citko :
MOJ DVORAC !
Srusio se sve do do temelja , sam od sebe !… Lj u d i – nisu ni primijetili .
A onda ga je prekrio – zaborav !…Daleko od SRCA – daleko i od ociju !
A nekda je to bio primjer dvorca sa sobama , kupatilima , salama za rad !
MOJ DVORAC prije nekoliko stoljeca , VITINKA takoreci od juce – napusteni su
i ostavljeni – kao p o t s j e c a nj a na LJUDE i VRIJEME !
U njima spava nasa usnula povijest , koja ne govori o njima – nego o nama !
Kao i muslimansko groblje , koga smo nekada nazivali AREMINE , valjda od
rijeci HAREM !..I njemu kao da prijeti – ista sudbina !
Zatim dolazi – CARSIJA , prazna i pusta . Nema ljudi ! Tek poneko se pojavi ,
ili se pak zacuju samo ljudski glasovi koji vicu , igrajuci karte u jednoj kafani .
Potom dodje GRABOVO VRILO , vitinski zaselak , koji je dobio ime upravo
po jednom vrelu koje se tako zove – i koje formira najkracu rijeku na svijetu ,
tek oko kilometar dugacku – od izvora , do usca u TREBIZAT .
Onda dodje CVRKICA STRANA , a poslije toga KLOBUK selo , iznad koga se
dize visoko , trokutasto brdo – na cijem se vrhu nalaze ostaci starokrscanske
bazilike , cije je temelje otkrio fra VINKO DRAGICEVIC , nekada zupnik u
Klobuku , a sada penzioner u samostanu na HUMCU .
Potom dolaze kuce PETROVICA – DUJMOVICA , Milana Petrovica- Dujmovica ,
naprimjer – odakle bi mogla da pocne nasa prica !
K L O B U K 1.905
—————————-
Ovdje , u ovoj kuci PETROVICA – DUJMOVICA , stanovao je jedno vrijeme
godine 1.905 i Dr. Jefto DEDIJER , obilazeci svaku kucu – trazeci podatke za
svoju doktorsku disertaciju i knjigu : PORIJEKLO PREZIMENA U HERCEGOVINI .
Zaustavio se ovdje , jer su PETROVIC – DUJMOVICI oduvijek bili otvoreni za
putnike namjernike , a posebno one koji su imali neku vezu sa naukom .
Sa znanoscu , dakle .
Oni su , kao neka posebna vrsta PETROVICA , bili onako malo poizdvojeni ,
i ponasali su se nekako kao GOSPODA , rijeciti – pomalo filozofi , i ljudi koji su
oduvijek isli uzdignute glave . Tako se cinilo da razgovaraju sa ljudima –
nekako sa visine , a govorili su ponajprije – misleci o onome sto govore ….
I imali sta da kazu !
Cak su im i imena bila nekako gospodska , razlicita od drugih . Ni taj MILAN
Petrovic – Dujmovic nije bio obicni Milan , nego je njegovo ime imalo dugacak
naglasak na ono “a” u imenu .
A tek njegova djeca : JAKA – FEODOR – PANFIL – ALBINKA …cudna imena !
Svi su oni vec na groblju , osim ALBINKE koja danas zivi u Mostaru .
To gospodsko drzanje Petrovica , pa i DUJMOVICA , niko nikada nije mogao
da objasni , a privlacilo je ucene ljude .
Tako je kod njihi otsjeo i Dr. Jefto DEDIJER ,
jedan od potomaka cuvene hercegovacke loze DEDIJERA .
Evo , prije nego sto predstavimo junaka nase price , da vidimo sta je
Dr. Jefto Dedijer zapisao o Klobuku i Klobucanima godine 1.905 .
( PS. Jedan od potomaka tih PETROVICA – DUJMOVICA , radi – cini mi se –
i danas na benzijakoj crpki u Ljubuskom ) .
ZNANSTVENI REZIME
——————————-
Ovo su samo neki izvodi iz knjige PORIJEKLO PREZIMENA U HERCEGOVINI ,
koje je u Klobuku zapisao Dr. Jefto Dedijer .
– ” Klobuk je seoska opstina u krasnoj zaravni . Sela su oko rijeke
Tihaljine
i po karasnoj oblasti oko vrha Klobuka . Osim rijeke Tihaljine , ovdje nema jakih
vrela i zbog toga ovdje ima vise catrnja .
Pojedina sela imaju imena : POLJANE-DOBRNJA-OSOJE-BRD0-KLOBUK-DOLE –
GREDA-KASCE i VOJNICI . Po jednom popisu , sva sela osim VOJNICA , imala su
1.900-e godine 211 kuca , a mi smo nasli 1.905. u VOJNICIMA 75 kuca , a u
cijeloj seoskoj opstini klobuckoj 311 kuca- pise Dr. Jefto Dedijer .
Seljaci pricaju vrlo malo o starinama . U Klobuku ima GOMILA bezbroj , a
STECAKA – samo pri KLOBUKU .
Ne zna se kako je selo postalo . Prica se da su u selu bila samo “cetiri erarca” i to :
PERIC jedan , CULJAK jedan i VUKOJEVIC dva .
Interesantno je napomenuti da se u knjizi spominju ljudi koji su :”ubili covika” ,
“ubili Turcina” , ” zbog ubijstva” , i slicno – bjezali u KLOBUK i tu ostajali , iako
je i KLOBUK bio pod turskom upravom . Tako se kaze :
– Njaprije su ovdje zivjeli PERICI , pa su “ubili Turcina” i pobjegli u Bosnu – pa
su se opet vratili i nastanili u Tihaljini ….” pise u knjizi .
– CULJCI su od Cetinske krajine , dosao im djed ovdje ima 250 godina …
VUKOJEVICI i PETROVICI su s t a r i n c i – i od starine imaju svoju zemlju ..
23 kuce – najstarijih stanovnika Klobuka .
Medjugorci su iz Medjugorja kod Gabele – 30 kuca , Simunosvici 10 kuca –
TOLJ je dosao sa Stilja , posto je “pobiga zato sto je ubija covika” !
BRKICI su dosli iz ZAVOJANA – 12 kuca , MUSE su dosli iz CERIGAJA – 6 kuca .
Od MUSA je , tvrde , i znameniti vojvoda Ivan MUSIC .
BARBARICI su dosli iz Blatnice i zvali su se LEKE – 10 kuca .
ERCEG je dosao iz Vitine , Borase je beg preselio u Klobuk iz Vitine , 3 kuce .
RASICI su pobjegli iz Tihaljine , ima ih 23 KUCE .
ANTUNOVICI su dosli iz Kozice – “ubija je covika i pobiga ovde” !
GRGIC je iz KOTARA dosao ovdje odmah poslije 1.800 godine –
i privinca se za Vukojusu …
ROSO je dosao iz ZMIJAVACA kod Vrgorca i ima ih 1 kuca .
PRIMORCI su dosli negdje iz Dalmacije…
I tako redom . Ovo su samo mali izvadci iz knjige . Tek spomena radi .
NA PUTU I U ZASEOKU PETROVICA
—————————————————-
Od kuce Milana Petrovica – Dujmovica , treba samo nastaviti dalje .
Proci cete pokraj osnovne skole i crkve u Klobuku ( mjesto radnje nase
price o FRA HAZIMU ) , a onda cete doci do oronule i puste , ali povijesno
vazne zgrade , koju narod zove – V I L A N A C K A K A S A R N A !
Tu se odvajaju putevi , mi krecemo lijevo prema Tihaljini , i odmah idemo
lijevo , malo uzbrdo i – evo nas !
Tu su takodje Petrovici . Tu je bila udata Jaka Petrovic , Milanova kcerka
za jednog pametnog i dragog covjeka , Valentina Petrovica , zvanog VALE !.
Kuca je prazna i pusta . VALE je umro , a potom i JAKA . Njihova kcerka i
sinovi Vlatko i Lujo – otisli su davno . Danas su poznati privrednici – jedan
u Zagrebu , drugi u Mostaru .
Kuca je obnovljena , ali pusta . Nigdje nikoga . Kapija zatvorena !
Samo ptice pjevaju u zelenistu prostranog i pustog dvorista .
– Eh , sve je vise takvih kuca – kaze nam jedna zena , posmatrajuci nas
kako gledamo kucu ….Otselise ljudi – trbuvom za kruvom !…Jazuk !
Svi oni dodju ponekad , vise iz nostalgije – malo se tu provrte i odma odu !
Nemere covik ni da progovori ric s njima – toliko se svi zure !…kaze ona .
VRAGU i PRISA…!
Eto , tu u ovom zaseoku , rodjen je ANDRIJA PETROVIC – cudo od djeteta ,
godine 1.881.!…Tako su mi bar kazali , kad sam se pripremao za ovaj put .
– Tu , ili na Poljanama” – rece mi jedna starica , posto se namucila da shvati
o kome se radi ….Ili je , naprosto , htjela da me se samo – otarasi !
…Eh , t r a v a z a b o r a v a – pomislih !
ANDRIJA LUKIN – CUDO OD DJETETA
——————————————————
Kad mu se 1.881. godine rodio sin , kod Luke Petrovica bilo je slavlje .
Kad se rodi sin – takav je obicaj .
Kako je dijete raslo , bilo je sve neobicnije . Razlikovalo se od vrsnjaka .
Prije nego sto je posao u skolu , govorio je “kao odrasli “- govorilo se .
Naucili su ga citati i pisati , kad je imao dvije ipo godine .
Zbog svog neobicnog dara da sve shvaca brze nego druga djeca ,
odlucise kasnije da ga upisu u Franjevacku skolu na Sirokom brijegu .
Teska vremena , a Siroki brijeg daleko !
Ali , kad Petrovici nesto odluce – tu nema pogovora .
Djecak je u Franjevackoj skoli “bljesnio kao meteor” – govorilo se .
Prve godine je zavrsio – dva razreda . Franjevacka skola nikada do tada
nije imala takvog djaka .
– Ovaj LUKIN MALI JE CUDO OD DJETETA – govorio je mjesni zupnik !
I narednih godina je takodje zavrsavao po dva razreda godisnje .
Tako se mlad i “OBUKAO” , to ce reci – obukao franjevacki ABET ,
kako je govorio narod !
E , tada je u kuci Luke Petrovica bilo pravo slavlje !
Medjutim , desilo se nesto nepredvidjeno ….
Mladog Andriju , cinilo se , viuse je privlacila vise nauka , nego svecenicki
poziv , i on se SVUKAO i vratio kuci u KLOBUK .
Svi su Petrovici bili ocajni !..Sta ce – kud ce ?…
Da ne bi ovaj izuzetan talenat propao , smogose snage i odlucise da
ga upisu u gimnaziju u Mostaru , gdje se morao polagati i prijemni ispit .
Andrija je spremio “prijemni” za tri dana – i polozio .
I u mostarskoj skoli izazivao je divljenje , a onda je otisao na skolovanje
u Sarajevo . Tu je stanovao kod jednog ucenog krojackog radnika , koji ga
je upoznao sa razlozima i naprednim mislima FRANCUSKE REVOLUCIJEE .
Radnik se zvao VILKO SEFEROV .
On mu je pomogao da nastavi skolovanje na pravnom fakultetu u Pragu ,
a onda i u Becu . Tu je zavrsio pravo i – polozio DOKTORAT !
S njim je polagalo doktorat 772 doktoranta iz cijele AUSTRO-UGARSKE
MONARHIJE . Andrija je promoviran u doktora pravnih nauka , kao PRVI
PO OCJENAMA I ZNANJU !
Tako je Ljubuska krajina , dobila prvog doktora pravnih nauka .
LJUBUSKI FINALE
————————–
Andrija Petrovic se vratio iz Beca u Ljubuski i zaposlio kao pripravnik .
Kad je doslo vrijeme da preuzme stalnu sluzbu – predomislio se .
– NE MOGU JA SUDITI SVOJE SELJAKE PO AUSTRO-UGARSKIM ZAKONIMA !
Tako je rekao , napustajuci sluzbu . Ljudi su to zapamtili .
Godine 1914 – poceo se baviti i politikom pa je postao i “samostalni kandidat”
na izborima koji su se odrzavali u GORICI . Vodio je i izborni kampanju , tako
je nastala i jedna od rijetkih , vrlo rijetkih desetarickih pjesama koja govori
o izborima . Po sjecanju SANDE PETROVICA , njegovog rodjaka , pjesma je
i zapisana . Evo nekoliko stihova :
JAVISE SE DO TRI KANDIDATA
SVAKI JESTE CELJE OD HRVATA
JEDAN TI JE RUDOFO BOJICU
A DRUGI JE JELINOVIC IVO
DOK JE TRECI PETROVIC ANDRIJA
SIVI SOKO VITESKA DELIJA
HERCEGOVAC KAO VATRA ZIVA
SAV GA NAROD ZELI I POZIVA
ON GA ZELI KAO DOMORODCA
UCENJAKA PRVOG HERCEGOVCA
PETROVIC JE , BRACO , DOKTOR PRAVA
VELEUCEN I PAMETNA GLAVA !
KAKO KOJA KOMISIJA ZOVE
SVE PO REDU – SVAK SE ODAZOVE !
TE GLASUJE SVOGA KANDIDATA
PETROVICA – DIKU OD HRVATA !
TE ON SVOME ZAHVALJUJE PUKU
DOSTA LJUDI PRIVATI ZA RUKU
OVAKO JE BILO U GORICI
I UNASOJ CILOJ OKOLICI !..
KO JE SPIVA ? – AKO KO UPITA
MATAN BUSIC – OBADVA MI SVITA !…
Ova pjesma i prica o tome “da nece da sudi svoje seljake po austrougarskim
zakonima ” , bila su dva osnovna stuba njegove izborne kampanje .
Naime , na izborima je pobijedio Andrija Petrovic , dobivsi 6.400 glasova ,
Ivo Jelinovic 1.500 , Rudolf Bojic samo 36 .
Ova druga dvojica su bili – “austro-ugarski ljudi” !…Tako se tada govorilo .
Andrija se u Ljubuskom upoznao i sa idejama MLADE BOSNE i drugovao sa
DJULAGOM BUKOVCEM i IBROM FAZLINOVICEM .
Kasnije se , u osvit PRVOG SVJETSKOG RATA , kandidirao i za clana sabora
BOSNE I HERCEGOVINE , uime svoje samostalne liste , a za podrucje
LJUBUSKE KRAJINE .
Nije proslo ni dva mjeseca od izbora , desio se atentat u Sarajevu – i poceo je
PRVI SVJETSKI RAT . U atentatu je poginuo nadvojvoda FERDINAND HABSBURSKI .
Andrija se nasao na ruskom frontu u GALICIJI , u sastavu neke CESKE REGIMENTE .
Od tada mu se gubi trag …Kuci je poslao samo jedno pismo .
Neko je KASNIJE donio novine u kojima je pisalo da je ” Andrija Petrovic sa cijelom
ceskom regimentom zarobljen ” – kao je pisalo na nekoj obavijesti , objesenoj o
drvetu , koju je tu ostavio ANDRIJA PETROVIC !…Tako je pisalo u novinama ..
Ispostavilo se da su tu obavijest objavile austrijske novine , kao kuriozitet .
Culo se da je ucevstvovao i u OKTOBARSKOJ REVOLUCIJI – i kraj !
Iza njega je ostalo pismo u kome je zabiljezeno : VOLIO BI BITI SMETLJAR U
SARAJEVU – NEGO AUSTRIJSKI VOJNIK !…I tu je njegov i politicki kraj !
A i u samoj PETROVICA FAMILIJI , prekrila je ANDRIJU – trava zaborava !
KAKO BILO NA POCETKU…
Kako bilo na pocetku – kako kaze OCE NAS !…
Stojim ispred kuce pokojnog Vale Petrovica i pokusavam da srocim , u glavi ,
nesto sto ce produziti sjecanje na Andriju Petrovica , prvog naseg doktora
prava- i prvog u klasi doktora prava u cijeloj austro-ugarskoj monarhiji ….
I na druge zavicajne velicine , koje su obiljezavale neko daleko vrijeme .
Trebalo bi sada , u nase vrijeme , da se rodi neki drugi ANDRIJA PETROVIC ,
i da dovrsi taj zadatak . Da brajne zavicajne velicine – otrgne od zaborava !
Jer , onaj ko zaboravlja, ili iskrivljuje , svoju istoriju, povijet dakle ,
osudjen je na – vjecno lutanje i to :
– Kako bilo na pocetku – tako i sada , i vazda – i u vijeke vjekova !
AMEN !…I AMIN !
Iako je pohvalno sto se netko sjetio napisati nesto o ovom kraju, autorov “znanstveni rezime” o porijeklu prezimena u Klobuku je prilicno amaterski i anegdotalno napisan sa manje-vise “rekla-kazala” cinjenicama. Iako neke cinjenice zapravo stoje, da se autor iti malo vise potrudio poraditi na svojim “saznanjima” i istrazio pozadinu navoda, pogotovo o onima “ubija covika” i “ubija Turcina”, otkrio bi da je doticni ubijeni Turcin bio aga koji je htio obescastiti mladu Perica na dan vjencanja pa je stoga ubijen od strane mladozenje uz pomoc mladine brace (ubojstvo iz casti u to doba se nije smatralo zlocinom osim ako se naravno radilo o Turcinu, a pogotovo o nedodirljivim agama koji su to imali obicaj raditi). A drugi koji se spominje da je “ubija covika i dosa ovde!” je zapravo vise bio vidjen kao heroj nego ubojica u rodnoj Kozicigdje je kao harbar i naocit momak uspio stati na kraj nasilniku i zlostavljacu koji je godinama iz objesti terorizirao sumjestane i palio im ljetinu i unistavao polja ostavljajuci mnoge obitelji nesretne i gladnih usta, a da on sam od tog cina nije imao nikave koristi.