Pod plavim čadorom nebeskim
U žubornoj dolini Ćehotine rijeke
Gdje na grudi svojih pradjedova
Živješe ljudi duše premehke
Bio je nekad na toj zemljici raj
Da,pravi raj ! Bogomilski !
Ah,
Taj pejsaž k’o iz najljepših snova
I Papratno moje svemirno selo
Hladne bistre vode i sunčev sjaj
I šarene duge poslije tihih kiša,
Zajedno su grlili rodni mi kraj.
Gledam i sad rujnu Rujevicu
U snu tražim davnu čobanicu
Berem gljive i sa gloga behar
Kosim Bešovkinju i moj Čitluk rosni
Budan sanjam, k’o da sam u Bosni.
Žurio sam iz tuđega svijeta
Hrli srce svome zavičaju,
Da dosanja onu prvu ljubav
Da upije dušu rodnog kraja
Mog malehnog ovozemnog raja.
Jednog crvenog dana u proljeće
Nahrupiše barbari preko Drine
Krvi žedni spališe,silovaše,poklaše
U pepeo stvoriše moj rodni kraj
U pakao pretvoriše mladosti mi raj.
Ostade mi groblje uspomena
I zgarišta crna gdje grk korov raste
Ljuti plamen sve je progutao
Moj rodni kraj sada je pustinja
U nepovrat su pobjegle i laste.
Ispod strehe mi,
A s njima i nada …
Sakib Hadžić,Francuska